Igra

Igra za vježbanje Latinskog jezika je u izradi , molbe za nove članke i nastavne cijeline u komentar molim

Ablativ

Ablativus separationis
Milites nostri patriam servitute liberaverunt. Naši vojnici oslobodiše domovinu ropstva.
Solon sud sponte patria cessit. Solon je svojevoljno otišao iz domovine.
vacuus curis bez briga

Ablativ separationis pokazuje neko odvajanje a stoji uz glagole: liberare osloboditi, privare lišiti i sl. te uz pridjeve liber slobodan, vacuus prazan, bez čega, nudus lišen.

Ablatlvus causae
Rerum omniutn inopia milites perierunt. Zbog nestašice svega vojnici pogiboše.
Achilles morte Patrocli vehementer lugebat. Ahilej se silno žalostio zbog smrti Patroklove

Ablativus causae pokazuje uzrok zbog kojega se neka radnja vrši. Često dolaze ablativi causae: odio iz mržnje, metu od straha, timore iz bojazni.

Ablatlvus qualitatis
Caesar fuit excelsa statura et capite calvo. Cezar je bio visoka stasa i ćelave glave.
Svojstvo se ne izriče samo gentivom kao u našem jeziku nego i ablativom (ablativus qualitatis). Ablativ svojstva koji se redovno sastoji od imenice i atributa, označuje duševno ili tjelesno svojstvo.

Ablativus loci
Omnibus locis acriter pugnatum est. Na svim se mjestima vodila žestoka borba.
Caesar tota provincia dilectum habuit. Cezar je vršio novačenje u cijeloj provinciji.

U ablativu mjesta (ablatlvus loci) stoje:
oznake mjesta u kojima su riječi locus ili totus. Pamti: terra marique na kopnu i na moru, domi militiaeque u miru i u ratu.

Ablativus temporis Antiquissimis temporibus omnia bona communia fuerunt. U najstarija vremena sva su dobra bila zajednička.
Hora decima u deset sati,
media nocte o ponoći,
vere u proljeće,
Kalendis Ianuariis 1. (prvoga) siječnja.

Na pitanje: kada? vrijeme se označuje ablativom bez prijedloga (ablativus temporis).

Upotreba imena mjesta bez prijedloga
1. Romam, Delum, Carthaginem, Athenas, Delphos proficisci u Rim, na Del, u Kartagu, u Atenu, u Delfe putovati;
2. Roma, Delo, Carthagine, Athenis, Delphis redire iz Rima, sa Dela, iz Kartage, Atene, Delfa vratiti se;
3. Romae, Deli, Carthagine, Athenis, Delphis habitare u Rimu, na Delu, u Kartagi, Ateni, Delfima boraviti.

Imena gradova i manjih otoka, kad nemaju apozicije, stoje bez prijed1oga, i to:
1. na pitanje: kamo? u akuzativu,
2. na pitanje: odakle? u ablativu,
3. na pitanje: gdje? singularia tantum I i II deklinanacije u genitivu, a ostala imena u ablativu.
Domum kući, domo od kuće, domi kod kuće;
rus na selo, rure sa sela, ruri na selu; humo sa zemlje, humi na zemlji. Kao imena mjesta upotrebljavaju se i imenice domus, us, f, kuća, rus, ruris, n. selo i humus, -i, f. zemlja.

Genitiv

Genitivus obiectivus Amor parentum liberis innatus est.
Ljubav prema roditeljima djeci je prirođena.

U navedenom primjeru amor parentum znači: ljubav prema roditeljima; oni su objekt te ljubavi. Kad bismo tu misao izrekli glagolom, rekli bismo: Liberi parentes amant. Djeca ljube roditelje. Tu je parentes objekt, pa genitiv parentur nazivamo genitiv objektni.

Jednako je objektni genitiv u primjerima: spes praedae nada u plijen, metus nostri strah od nas, imperium Gallorum vlast nad Galima.

Objektni genitiv prevodimo najradije različitim prijedložnim izrazima.

Milites belli periti esse debent.

Vojnici moraju biti vješti ratu.

Genitiv objektni stoji i uz pridjeve kao što su: avidus lakom, cupidus željan, peritus vješt, memor sjećajući se, plenus pun, conscius svjestan.

Genitivus possessivus Militum est pugnare. Dužnost je vojnika boriti se.
Stulti est sine causa ridere. Običaj (znak) je luđaka smijati se bez razloga.

U gornjim primjerima posvojni genitivi militum i stultizajedno sa est tvore predikat. Takav genitiv prevodimo dodajući, prema smislu rečenice, jedan od ovih izraza: dužnost, običaj, svojstvo, znak.

Tuum est communi utilitati studere. Tvoja je dužnost nastojati oko opće koristi.
Nostrum est patriam defendere. Naša je dužnost braniti domovinu. Mjesto posvojnoga genitiva ličnih zamjenica: mei, tui, svit, nostri, vestri uzima se srednji rod posvojne zamjenice: meum, tuum, suum, nostrum, vestrum.

Dativ

Dativus possessivus

Patri est domus.	Otac ima kuću.
Mihi nomen est Iulius (ili: Iulio).	Ime mi je Julije.

Patri est domus znači isto što: Pater habet domum. Dativ u takvim primjerima znači da netko nešto ima, pa se zato takav dativ zove dativus possessivus (dativ posvojni).
Isp. u nas: još da mi je zelen vijenac!

Uz mihi nomen est vlastito ime slaže se u padežu sa nomen ; ili sa mihi; prema tomu u navedenom primjeru može biti Iulius ili Iulio.

Dativus finalis

Labor nobis honori est.	Rad nam je na čast.
Sociis auxilio venite!	Dođite u pomoć saveznicima!

U tim primjerima dolaze dva dativa, i to dativ lica na pitanje: komu? i dativ stvari na pitanje: čemu? (dativi lica: nobis i sociis i dativi stvari: honori i auxilio). Takav dativ na pitanje: čemu? dolazi uz glagole: esse biti, dare dati, venire doći, mittere poslati i slične a zove se dativus finalis (dativ svrhe).

Dativus commodi Non scholae, sed vitae discimus. Ne učimo za školu, nego za život.

Dativi scholae i vitae pokazuju na čiju se korist vrši radnja: glagola discere. Takav se dativ zove dativus commodi (dativ koristi).