Latinski step by step

Dioba glasova

Jezik starih Rimljana zove se latinski prema italskoj pokrajini Latium, u kojoj leži grad Rim. Kako se širila vlast Rima, širilo se i područje latinskog jezika, koji je istisnuo druge italske jezike. S vremenom je latinski jezik prevladao u cijelom zapadnom dijelu Rimskog carstva, a u istočne dijelu glavni jezik bio je grčki. Iz latinskog jezika razvili se današnji romanski jezici: talijanski, francuski, španjolski, portugalski i rumunjski.

PISMO I IZGOVOR

Pismo

§ 1.

Latinska abeceda ima 24 slova:
A B C D E F G H I K L M N O P Q R S T U V X Y Z.
a b c d e f g h i k l m n o p q r s t u v x y z

Rimljani su primili pismo od Grka preko Etruščana. Pisali su samo velikim slovima, kako vidimo na natpisima, kojih se velik broj sačuvao i u našoj zemlji. Mala slova nastala su spajanjem i pojednostavljivanjem velikih slova u brzu pisanju.

§ 2.

Danas pišemo velikim početnim slovom:
a) vlastita imena i pridjeve od njih izvedene, npr, Roma Rim, Romanus rimski;
b) prvu riječ u rečenici;
c) ponajviše prvu riječ u stihu.

§ 3.

Latinski se glasovi dijele na samoglasnike i suglasnike.
Samoglasnici su: a, e, i, o, u, y; ostali su suglasnici. Diftonzi ili dvoglasnici su: ae, oe, au, ei, eu, ui.

Samoglasnici mogu biti kratki ili dugi. Kratkoću samoglasnika označujemo znakom ˘, a duljinu znakom —. Kad treba svaki samoglasnik diftonga izgovarati odijeljeno, meće se na drugi samoglasnik znak kratkoće, odnosno duljine ili znak dijereze ($quot;), npr. a˘era ili a$quot;era (čitaj: aera), poeta ili poeta (čitaj: poeta). U običnim latinskim tekstovima ne označuje se kvantiteta samoglasnika.
Samoglasnik je pred samoglasnikom redovno kratak (Vocalis ante vocalem brevis).

Izgovor

§ 4.

Postoje dva izgovora latinskog jezika: klasični i tradicionalni. Klasični je izgovor starih Rimljana do kraja antike, a tradicionalni se razvio u ranom srednjem vijeku i očuvao se tradicijom.

Jednom i drugom izgovoru zajedničko je ovo:
i na početku riječi pred samoglasnikom izgovara se j: iam = jam, iustus = justus;
među samoglasnicima izgovara se ij: maior = maijor;
y izgovara se i: Syria = Siria, Byzantinus = Bizantinus;
x izgovara se ks: lux = luks, Xerxes = Kserkses;
c ispred a, o, u i ispred suglasnika izgovara se k: caput = kaput, corvus = korvus, cura = kura, credo = kredo;
ch izgovara se h: schola = shola, machina — mahina;
ph izgovara se f: Delphi — Delfi, Philippus — Filipus;
qu izgovara se kv: qui = kvi, aqua = akva;
ngu izgovara se ngv: lingua = lingva, sanguis = sangvis;
su izgovara se su u riječima suavis = svavis, suadeo = svadeo, sueseo = svesko i u njihovim izvedenicama, zatim u vlastitim imenima Suebi = Svebi, Suetonius = Svetonius.

Razlike između klasičnog i tradicionalnog izgovora:

U klasičnom se izgovoru kod dvoglasnika ae i oe čuju dva glasa, c se uvijek izgovara k a tako i t uvijek t i s uvijek s. Kod tradicionalnoga došlo je do promjena koje su iznijete na desnoj strani tablice

		klasični	tradicionalni
ae	aetas lunae	aj ajtas lunaj	e etas lune
oe	poena	oj pojna	e pena
c	Cicero centum	k Kikero kentum	c Cicero centum	samo pred e, ae, oe, eu i pred i, y
s	rosa Caesar	s rosa Kajsar	z roza Cezar	među samoglasnicima
ti	natio amicitia	ti natio amikitia	ci nado amicicita	pred samoglasnikom

Slova y i z nalaze se samo u riječima uzetim iz grčkoga.
Sva se ostala slova izgovaraju kao i kod nas.
Za U i V imali su Rimljani jedan znak: V, npr. VVA = uva.

§ 5.

Međunarodne riječi koje su potekle iz latinskog jezika izgovaraju se tradicionalnim izgovorom, npr. socijalan (socialis), nacija (natio), filozof (philottophus), erar (aerarium), jer ih nismo primili izravno od starih Rimljana, nego su k nama došle u kasnijim stoljećima.

Naglasak

§6.

Svaka latinska riječ, osim enklitika, ima svoj naglasak. U dvosložnim riječima naglašen je uvijek pretposljednji slog, npr. mater. U trosložnim i višesložnim riječima naglašen je pretposljednji slog kad je dug, npr. laudabam, a kad je on kratak, naglašen je treći slog od kraja, npr. medicus.

§ 7.

Slog je dug:
1. kad je u njemu dug samoglasnik, npr. mater;
2. kad je u njemu diftong, npr. Caesar, laudo;
3. kad iza kratkog samoglasnika slijede dva ili više suglasnika, npr. arma, contra, ili složeni suglasnik, npr. dux.
Protivno gornjem pravilu, kad se enklitike -que, -ne, -ve spoje s kojom riječi, tada ta riječ ima naglasak na svom posljednjem slogu, pa i onda kad je taj slog kratak, npr. bellique, paterque, ali i terraque, temporaque. Razlikuj: itaque (stoga) od itaque (i tako).

Vrste riječi

§ 8.

U latinskom jeziku ima, kao i u našem, devet vrsta riječi:
1. imenice (substantiva),
2. pridjevi (adiectiva),
3. zamjenice (pronomina),
4. brojevi (numeralia),
5. glagoli (verba),
6. prilozi (adverbia),
7. prijedlozi (praepositiones),
8. veznici (coniunctiones),
9. uzvici (interiectiones).

IMENICE I PRIDJEVI

Imenice po rodu

§ 9.

Imenice su muškoga roda (masculinum, kratica m.), ženskoga (femininum, kratica f.) i srednjega (neutrum, kratica n.).
Rod je ili prirodan — po značenju — ili gramatički — po završetku riječi.
Muškoga su roda redovito imena muških lica, naroda i rijeka, a ženskoga su roda imena žena, gradova, otoka i drveta, npr. agricola ratar, Croata Hrvat i Sequana Seina muškog su roda; mulier žena, Corinthus Korint, Delus Del i fagus (bukva) ženskoga su roda.

Deklinacija

§ 10.

U latinskoj deklinaciji razlikujemo dva broja: jedninu (singularis) i množinu (pluralis). Padeža (casus) ima šest, koji odgovaraju našim padežima, samo je mjesto našeg; lokativa i instrumentala jedan padež: ablativ.

Vokativ jednine uvijek je jednak nominativu jednine, osim kod imenica druge deklinacije na -us. Vokativ množine uvijek je jednak nominativu množine. Isto je tako ablativi množine uvijek jednak dativu množine.

Kod imenica srednjeg roda jednaki su oblici za nominativ, akuzativ i vokativ u jednini. Ti su padeži jednaki i u množini, a svršavaju se na -a kao i u našem jeziku. Ispor. ligna, maria: drva, mora.

Prva ili a-deklinacija

§ 11

Nominativ jednine svršava se na -a, a genitiv jednine -ae. Sve su imenice te deklinacije ženskoga roda osim onih koje označuju mušku glavu, npr. poeta pjesnik, agricola ratar, i Croata Hrvat. Ispor. u nas: žena; sluga.

Casus Nominativus Genitivus Dativus Accusativus Vocatlvus Ablativus

Singularis terra terrae terrae terram terra terra

Pluralis terrae terrarum terris terras terrae terris

§ 12.

Osobitosti u -a deklinaciji

Imenica familia ima stari genitiv jednine na -as kad je u vezi s imenicom pater ili mater, npr. pater familias domaćin, mater familias domaćica.
Kad je imenica dea uz imenicu deus, a filia uz filius, imaju dativ i ablativ množine na -abus, jer bi inače te imenice imale jednak oblik u tim padežima.
Bogovima i božicama = diis et deabus,
sinovima i kćerima = filiis filiabusque.

Druga ili o-deklinacija

§ 13.

Imenice muškoga roda svršavaju se u nom. jedn. na -us ili -er, a imenice srednjega roda na -um.
a) Imenice na -us (masculina) i na -um (neutra)

	Jednina		Množina
Nom. Gen. Dat. Ak. Vok. Abl.	populus narod populi populo populum popule populo	verbum riječ verbi verbo verbum verbum verbo	populi populorum populis populos populi populis	verba verborumm verbis verba verba verbis

b) imenice na -er (masculina)

	Jednina		Množina
Nom. Gen. Dat. Ak. Vok. Abl.	magister učitelj magistri magistro magistrum magister magistro	puer dječak pueri puero puerum puer puero	magistri magistrorum magistrris magistros magistri magistris	pueri puerorum pueris pueros pueri pueris

Većina imenica na -er gubi u deklinaciji samoglasnik e od završetka -er, a samo ga neke zadržavaju; npr. liber, libri knjiga, ager, agri njiva, ali vesper, vesperi večer.

Osobitosti u o- deklinaciji

§ 14.

Vlastita imena na -aius i -eius stežu u genitivu jednine završetak -ii u -i, a vlastita imena na -ius mogu imati gen. na -ii na -i, npr. Gai, Pompei, Vergilii ili Vergili.
Svima navedenim vlastitim imenicama završetak je u vok. jedn. -i, npr. Pompei, Vergili. Isto je tako od filius (sin) vok. jedn. fili.

Deus, -i, m. (bog) ima nom. množ. dei, dii, di, a dat. i abl. množ. deis, diis, dis. Vok. jedn. je deus.
Locus, -i, m. (mjesto) ima množ. loci i loca; loci su mjesta u knjizi (loci librorumrum), a loca su mjesta na zemlji (loca terrarum).
Vir, viri m. (muž) deklinira se kao puer: Vir, viri, viro, virum, vir, viro. Množ. viri, virorum itd.

§ 15.

Izuzetno je ženskoga roda imenica humus zemlja.
Ženskoga su roda i neke imenice na -us uzete iz grčkog jezika, npr. diphthongus diftong, dvoglasnik, dialectus narječje.
Srednjega su roda imenice vulgus svjetina i virus otrov.

Pridjevi

§ 16.

Velik broj latinskih pridjeva pripada drugoj, odnosno prvoj deklinaciji. U nom. jedu. muški se rod svršava na -us ili na -er, ženski na -a, a srednji na -um. Muški i srednji rod deklinira se po II, a ženski po I deklinaciji. Neki pridjevi na -er, -a, -um gube u deklinaciji e od završetka -er, npr. piger, pigra, pigrum lijen, a neki ga zadržavaju, npr. liber, libera, liberum, slobodan. bonus, bona, bonum dobar, dobra, dobro

	Jednina			Množina
Nom. Gen. Dat. Ak. Vok. Abl.	bonus boni bono bonum bone bono	bona bonae bonae bonam bona bona	bonum boni bono bonum bonum bono	boni bonorum bonis bonos boni bonis	bonae bonarum bonis bonas bonae bonis	bona bonaorum bonis bona bona bonis

liber, libera, liberum slobodan

	Jednina			Množina
Nom. Gen. Dat. Ak. Vok. Abl.	liber liberi libero liberum liber libero	libera liberae liberae liberam libera libera	liberum liberi libero liberum liberum libero	liberi liberorum liberis liberos liberi liberis	liberae liberarum liberis liberas liberae liberis	libera liberorum liberis libera libera liberis

aeger, aegra, aegrum bolestan

	Jednina			Množina
Nom. Gen. Dat. Ak. Vok. Abl.	aeger aegri aegro aegrum aeger aegro	aegra aegrae aegrae aegram aegra aegra	aegrum aegri aegro aegrum aegrum aegro	aegri aegrorum aegris aegros aegri aegris	aegrae aegrarum aegris aegras aegrae aegris	aegra aegrorum aegris aegra aegra aegris

Treća deklinacija

A. Suglasničke osnove

§ 17.

Imenicama ove skupine svršava se osnova na suglasnik.
Osnovu dobivamo ako odbacimo u genitivu množine nastavak -um. Nekima je u nomin. jedn. krajnji osnovni suglasnik otpao. Imenice s osnovom na suglasnik muškoga su, ženskoga ili srednjega roda.

§ 18.

Imenice muškoga roda u nom. jedn. ponajviše se svršavaju na -or (-oris), -o (-onis), -es (-itis), npr. dolor, doloris bol, leo, leonis lav, miles, militis vojnik.

	jednina		množina
nom. gen. dat. ak. vok. abl.	labor laboris labori laborem labor labore	miles militis militi militem miles milite	labores laborum laboribus labores labores laboribus	milites militum militibus milites milites militibus

§ 19.

Imenice ženskoga roda u nom. jedn. najčešće se svršavaju na -do (-Mnis), -io (-ionis), -$s f-Stis), -us (-utis), npr. fc tudS, fortitUdiim hrabrost, r$tm, rotionis razum, sodetas, cižtStis društvo, salus, salutis spas.

	jednina		množina
nom. gen. dat. ak. vok. abl.	facultas facultatis facultati facultatem facultas facultate	natio nationis nationi nationem natio natione	facultates facultatum facultatibum facultates facultates facultatibus	nationes nationum nationibus nationes nationes nationibus

§ 20.

Imenice srednjega roda u nom. jedn. najčešće se svršavaju na -us (-oris), -us (-eris), -men (-minis). Primjeri: tempus, temporus vrijeme, genus, generis rod, ime.

	jednina		množina
nom. gen. dat. ak. vok. abl.	tempus temporis tempori tempus tempus tempore	nomen nominis nomini nomen nomen nomine	tempora temporum temporibus tempora tempora temporibus	nomina nominum nominibus nomina nomina nominibus

B. Osnove na -i

§ 21.

Osnove te skupine svršavaju se na -i. Većina imenica muškog i ženskog roda tvori nominativ jednine dodajući osnovi -s.

navis lađa, mare more, exemplar primjer

	jednina			množina
nom. gen. dat. ak. vok. abl.	navis navis navi navem navis nave	mare maris mari mare mare mari	exemplar exemplaris exemplari exemplar exemplar exemplari	naves navium navibus naves naves navibus	maria marium mariibus maria maria maribus	exemplaria exemplarium exemplaribus exemplaria exemplaria exemplaribus

Tako se dekliniraju:
1. Jednakosložne imenice na -is i -es (parisyllaba); to one koje u nominativu i genitivu jednine imaju jednak br slogova, npr. hostis, hostis neprijatelj, nubes, nubis oblak;
2. imenice na -s ili -er koje ispred završetka -is u genitivu jednine imaju dva ili više suglasnika, npr. ars, art-is umjetnost imber, imbr-is kiša;
3. neutra s nominativom jednine na -e, -al, -ar, npr. mare maris more, animal, animalis životinja, exemplar, exemplaris primjer.

§ 22.

Deklinacija imenica s osnovom na -i razlikuje se od deklinacije imenica sa suglasničkim osnovama time što im je završetak u genitivu množine -ium (pri tome -i- pripada osnovi a -um je nastavak kao i kod suglasničkih osnova).

§ 23.

Neutra na -e, -al, -ar imaju osim toga u ablativu jednine -i, a u nominativu, akuzativu i vokativu množine -ia. Pamti dakle za ta neutra: -i, -ia, -ium!

Osobitosti u oblicima ili deklinacije

§ 24.

Od jednakosložni imenica na -is i -es neke imaju genitiv množine na -um, npr.

canis, -is, m. pas iuvenis, -is, m. mladić

gen. množ. canum gen. množ, iuvenum

Od imenica na -er imaju izuzetno genitiv množine na -um:

pater, -tris, m. otac mater, -tris, f. majka frater, -tris, m. brat

gen. množ. patrum gen. množ. matrum gen. množ. fratrum

§ 25.

Imenice febris groznica, sitis žeđa, turris toranj, tussis kašalj, puppis krma, securis sjekira, vis (sila) imaju akuz. jedn. na -im i .abl, jedn. na -i, dakle: febrim, febri; sitim, siti itd.
Jednako imaju akuz. jedn. na -im i abl. jedn. na -i jednakosložna imena gradova i rijeka na -is, npr. Neapolis, Tiberis imaju Neapolim, Neapoli; Tiberim, Tiberi.

Pridjevi III deklinacije

§ 26.

Pridjevi treće deklinacije pripadaju -i osnovama. I za njih vrijedi: -i, -ia, -ium, tj. abl. jedn. -i, nom. akuz. i vok. množ. neutra -ia, a gen. množ. -ium.
Ima ih sa tri, sa dva i s jednim završetkom.
Tri su završetka: -er, -ris, -re, npr, acer, acris, acre oštar, celer, celeris, celere brz.
Dva su završetka: -is, -e, i to -is za muški i ženski rod, a -e za srednji, npr. utilis, utile koristan.
Jedan završetak za sva tri roda imaju npr. audax, gen. audacis odvažan, sapiens, gen. sapientis mudar.

Deklinacija pridjeva sa tri završetka

	jednina			množina
	m.	f.	n.	m.	f.	n.
nom.	acer	acris	acre	acres	acres	acria
gen.	acris (za sva tri roda)			acri (za sva tri roda)
dat.	acri (za sva tri roda)			acri (za sva tri roda)
ak.	acrem	acrem	acre	acres	acres	acria
vok.	acer	acris	acre	acres	acres	acria
abl.	acri (za sva tri roda)			acribus (za sva tri roda)

Deklinacija pridjeva sa dva završetka

	jednina		množina
	m. f.	n.	m. f.	n.
nom.	utilis	utile	utiles	utilia
gen.	utilis		utilium
dat.	utili		utilibus
ak.	utilem	utile	utiles	utilia
vok.	utilis	utile	utiles	utilia
abl.	utili		utilibus

Deklinacija pridjeva s jednim završetkom

	jednina	množina
	m. f. n.	m. f.	n.
nom.	audax	audaces	audacia
gen.	audacis	audacium
dat.	audaci	audacibus
ak.	audacem audax	audaces	audacia
vok.	audax	audaces	audacia
abl.	audaci	audacibus

§ 27.

Ovi pridjevi s jednim završetkom:
dives, divitis bogat, pauper, pauperis siromašan, vetus, veteris (star)
imaju u abl. jedn.: divite, paupere, vteere, a u gen. množ. divitum, pauperum, veterum.
U nom. akuz. i vok. množ. srednjega roda upotrebljava se jedino vetera od vetus.

§ 28.

Neke nepravilne imenice III deklinacije

Iuppiter, Iovis, Iovi, Iovem, Iuppiter, Iove Jupiter
iter, itineris, put; množ. itinera
vis, vim, vi, f. sila; množ. vires, virium, viribus itd.
bos, bovis, m. i f. govedo; gen. množ. boum, dat. množ. bubus ili bobus
senex, senis, m. starac; gen. množ. senum

Četvrta ili u-deklinacija

§ 29.

Završetak nominativa jedn. je -us ili -u, a genitiva jedn. -us.Imenice na -us muškoga su roda, a na -u srednjega.

	jednina		množina
nom. gen. dat. ak. vok. abl.	casus pad casus casuui casum casuus casu	cornu rog cornus cornu cornu cornu cornu	casus casuum casibus casus casus casibus	cornua cornuum cornibus cornua cornua cornibus

§ 30.

Imenica domus, -us, f. (kuća) ima abl. jedn. i akuz. množ. po II deklinaciji: domo i domos. Domi (kod kuće) stari je lokativ.
Neke imenice na -us završavaju se u dat. i abl. množ. na -ubus mjesto na -ibbus, npr. lacus, jezero, portus luka, quercus hrast, arcus luk, tribus (kotar) imaju locubus, portubus, quercubus, arcubus i tribubus.

§ 31.

Izuzetno su ženskoga roda: Idus (gen. Iduum) 13. ili 15. dan u mjesecu, tribus kotar, porticus trijem, acus igla, manus ruka, domus kuća.

§ 32.

Peta ili e-deklinacija

Nom. jedn. svršava se na -es, a gen. jedn. na -ei. U završetku -ei iza samoglasnika e je dugo, a iza stiglasnikaa 3e kratko, npr. dies, gen. diei dan, ali fides, gen. fidei vjera.

	jednina		množina
nom. gen. dat. ak. vok. abl.	dies diei diei diem dies die	res rei rei rem res re	dies dierum diebus dies dies diebus	res rerum rebus res res rebus

Potpunu množinu imaju samo dies i res, a ostale ili nemaju množine ili u množini imaju samo akuzativ.

Imenice te deklinacije ženskoga su roda, a izuzetno su muškoga roda dies dan i meridies podne, ali dies može u jednini biti i ženskoga roda kad znači: rok, vrijeme, npr dies certa određeni rok.

Nepotpune imenice (defectiva)

§ 33.

Defectiva numero zovu se imenice koje imaju samo jedan broj, i to: singularia tantum ako imaju samo jedninu, a pluralia tantum ako imaju samo množinu, npr.

Singularia tantum
iusittia, -ae, f. aurum, -i, n. Caesar, -aris, m. Singidunum, -i, n.	pravednost zlato Cezar Beograd
Pluralia tantum
divitiae, -arum, f. insidiae, -arum, f. tenebrae, -arum, f. Athenae, -arum, f. liberi, -orum, m. Delphi, -orum, m. maiores, -um, m. arma, -drum, n. castra, -orum, n. moenia, -um, n.	bogatstvo zasjeda tmina Atena djeca Delfi preci oružje tabor zidine

Imenice s različitim značenjem u množini

§ 34.

Neke imenice imaju u množini drugo značenje nego u jednini, npr.

aqua copia littera auocilium impedimentum finis, m.

voda obilje slovo pomoć zapreka međa

aquae toplice; Aquae Iasae Varaždinske Toplice copiae čete litterae pismo; književnost auxilia pomoćne čete impedimenta prtljaga fines zemlja

Komparacija pridjeva

§ 35.

I latinski pridjevi imaju tri stupnja: pozitiv, komparativ i superlativ.
Komparativ se tvori tako da se u pozitivu odbaci genitivni završetak jedn. muškoga roda, i to u II deklinaciji -i, a u III -is, i doda za muški i ženski rod -ior, a za srednji -ius.

Pozitiv	Gen. jedn.	Komparativ
		m. f.	n.
clarus (slavan) pulcher (lijep) acer (oštar) brevis (kratak) sapiens (mudar)	clar (i) pulchr (-i) acr (-is) brev (-is) sapient (-is)	clar -ior pulchr-ior dcr-ior brev-ior sapient-ior	clar -ius pulchr-ius dcr-ius brev-ius sapient-ius

Svi se komparativi dekliniraju po III, suglasničkoj deklinaciji; imaju, dakle, u abl. jedn. -e, u nom. akuz. i vok. množine srednjeg roda -a, u gen. množine -um.

	jednina	množina
nom. gen. dat. ak. vok. abl.	m. f.            n. clarior clarius clarioris clariori clariorem clarius clarior clarius clariore	m. f.            n. clariores clariora clariorum clarioribus clariores clariora clariores clariora clarioribus

§ 36.

Superlativ se tvori tako da se pozitivu u gen. jedn. muškog roda odbace nastavci -i ili -is i dodaju nastavci -issimus, -issima, -issimum.

clarus brevis sapiens

clar-isstmus, -a, -um brev-issimus, -a, -um sapient-issimus, -a, -um

§ 37.

Pridjevi na -er tvore superlativ tako da se nominativu jedn. muškoga roda u pozitivu doda -rimus, -a, -um, npr. liber: liberimus, cšler: celerrimus.

§ 38.

Neki pridjevi na -ilis tvore superlativ tako da se pozitivu u genitivu jednine odbaci krajnje -is i doda -limus, -a, -um, na primjer:

facilis (lak) difficilis (težak) similis (sličan) dissimilis (različan)

facil-limus difficil-limus simil-limus dissimil-limus

Nepravilna komparacija

§ 39.

Ovi pridjevi tvore komparaciju od različitih osnova:

Pozitiv	Komparativ	Superlativ
bonus (dobar) malus (zao) magnus (velik) parvus (malen) multus (mnogi)	melior, melius peior, peius maior, maius minor, minus plus (n.), množina: plures, -a, gen. plurium	optimus, -a, -um pessimus, -a, -um maximus, -a, -um minimus, -a, -um plurimus, -a, -um

Opisna komparacija

§ 40.

Pridjevi koji ispred nastavka -us, -a, -um imaju samoglasnik opisuju komparativ tako da ispred pozitiva uzimaju prilog magis (više), a superlativ tako da ispred pozitiva uzimaju prilog maxime (najviše).

Pozitiv	Komparativ	Superlativ
idoneus (prikladan) diibius (sumnjiv) arduus (strm; težak)	magis idoneus magis diibius magis arduus	maxime idoneus maxime diibius maxime arduus

Antiquus (star) ima antiquior, antiquissimus jer prvo u u izgovoru nije samoglasnik.

Nepotpuna komparacija

§ 41.

Pridjevi bez pozitiva

Komparativ:	Superlativ:
exterior vanjski inferior donji posterior kasniji propior bliži superior gornji ulterior onostrani	extremus krajnji, posljednji infimus i imus najdonji, najniži postremus najkasniji, posljednji proximus najbliži supremus i summus posljednji; najviši ultimus posljednji, zadnji

§ 42.

U komparaciji dolazi uz komparativ ili quam s nominativom, odnosno akuzativom, ili ablativ (bez quam), npr. Homerus est clarior quam Vergilius ili Vergllio (bez quam). Homer je slavniji nego Vergilije ili od Vergilija.
Uz superlativ dolazi partitivni genitiv, npr. sapientissimus omnium najmudriji od svih.
Superlativom latinski jezik izražava često vrlo visok stupanj, a ne najviši, pa se takav superlativ prevodi sa vrlo i pozitivom, npr. vir doctissimus vrlo učen čovjek. Takav se superlativ zove elativus.

PRILOZI (ADVERBIA)

§ 43.

U latinskom jeziku ima priloga načina, vremena i mjesta. Prilozi načina tvore se od pridjeva.

Adverbia modi:

Nominativ	Genitiv	Prilog
doctus pulcher acer fortis felix sapiens	doct-i pulchr-i acr-is fort-is felic-is sapient-is	doct-e učeno pulchr-e lijepo acr-iter oštro fort-iter hrabro felic-iter sretno sapient-er mudro

Od pridjeva na -us, -a, -um i -er, -a, -um tvore se prilozi tako da se u genitivu jedn muškog roda odbaci završetak -i i doda -e.
Od pridjeva treće deklinacije tvore se prilozi tako da se odbaci genitivni završetak -is i doda -iter.
Od pridjeva i participa na -ens i -ans tvore se prilozi tako da se odbaci genitivni završetak -is i doda -er.

§ 44.

Komparacija priloga

docte — doctius — doctisstme
pulchre — piilchrius — pulcherrime
acriter — acrius — acerritme
fortiter — fortius — fortissime
sapienter — sapientius — sapientissime

Komparativ priloga jednak je komparativu pridjeva u nam. jedn. srednjeg roda.
Superlativ priloga tvori se tako da se u superlativu pridjeva završetak muškog roda -us zamijeni sa -e.

ZAMJENICE (PRONOMINA)

Lične zamjenice (Pronomina personalia)

§ 45.

	jednina		množina
nom. gen. dat. ak. abl.	ego       ja mei       mene, me mihi       meni, mi me       mene, me me       mnom(e)	tu       ti tui       tebe, te tibi       tebi, ti te       tebe, te te       tobom	nos       mi nostri, nostrum nas nobis       nama nos       nas nobis       nama	vos       vi vestri, vestrum vas vobis       vama vos       vas vobis       vama

Ego je lična zamjenica za 1. lice, tu za 2. lice, a za 3. lice nema u latinskom jeziku lične zamjenice, nego se upotrebljava pokazna zamjenica is, ea, id sa značenjem: on, ona, ono.
Genitivi množ. nostrum, vestrum dolaze samo u partitivnom značenju. U ablativu jedn. i množ. prijedlog cum (sa) veže se sa zamjenicom ovako: mecum sa mnom, tecum, nobiscum, vobiscum.

§ 46.

Lična povratna zamjenica (pronomen personale reflexivum)

nom. gen. dat. ak. abl.

- sui sibi se se (secum)

- sebe sebi sebe, se sobom (sa sobom)

Ti oblici služe i za jedninu i za množinu.
Latinski jezik upotrebljava povratnu zamjenicu samo kad se odnosi na subjekt 3. lica, a mi je upotrebljavamo i onda kad se odnosi na subjekt 1. ili 2. lica, npr.

nutrio me	hranim se	nutrimus nos	hranimo se
nutris te	hraniš se	nutritis vos	hranite se
nutrit se	hrani se	nutriunt se	hrane se

Posvojne zamjenice (Pronomina possessiva)

§ 47.

m e u s,   m e a,   m e u m t u u s,   t u a,   t u u m n o s t e r,   n o s t r a,   n o s t r u m v e s t e r,   v e s t r a,   v e s t r u m

moj, moja, moje tvoj, tvoja, tvoje naš, naša, naše vaš, vaša. vaše

Meus ima vok. jedn. muškog roda: mi, npr. mi pater! moj oče!

§ 48.

Osim tih posvojnih zamjenica latinski jezik ima, kao i naš, posvojnu povratnu zamjenicu suus, sua, suum (svoj, svoja, svoje), koja se kao i lična povratna zamjenica proteže samo na subjekt 3. lica, npr.

habet suum librum habent suum librum

ima svoju knjigu imaju svoju knjigu

§ 49.

Pazi na razliku u upotrebi posvojnih zamjenica između latinskog i našeg jezika:

habeo meum librum habes tuum librum habet suum librum habemus nostrum librum habetis vestrum librum habent suum librum

imam svoju knjigu imaš svoju knjigu ima svoju knjigu imamo svoju knjigu imate svoju knjigu imaju svoju knjigu

Za posvojnu zamjenicu 3. lica jednine njegov i njezin upotrebljava se u svim padežima jednine i množine eius (to je genitiv jedn. zamjenice is, ea, id), a za njihov upotrebljava se gen. množ. iste zamjenice: eorum (ili earum kad se odnosi na ženski rod), npr. liber eius njegova knjiga liber eorum ili earum njihova knjiga.
Razlikuj: habet eius librum ima njegovu knjigu, habet suum librum ima svoju knjigu.

§ 50.

Pokazne zamjenice (Pronomina đemonstrativa)

hic, haec, hoc iste, ista, istud ille, illa, illud ipse, ipsa, ipsum

ovaj, ova, ovo taj, ta, to onaj, ona, ono sam, sama, samo

	Jednina			Množina
Nom.	hic	haec	hoc	hi	hae	haec
Gen.	huius			horum
Dat.	huic			his
Ak.	hunc	hanc	hoc	hos	has	haec
Abl.	hoc	hac	hoc	his
Nom.	ille	illa	illud	illi	illae	illa
Gen.	illius			illorum	illarum	illorum
Dat.	illi			illis
Ak.	illum	illam	illud	illos	illas	illa
Abl.	illo	illa	illo	illis

Iste, ista, istud deklinira se kao ille, illa, illud.
Jednako se deklinira i ipse, ipsa, ipsum, jedino srednji rod u nom. i akuz. jedn. ima na kraju -m, a ne -d.

§ 51.

is, ea, id idem, eadem, idem

onaj, ona, ono; on, ona, ono isti, ista, isto

	Jednina			Množina
Nom.	Is	ea	id	ii (ei)	eae	ea
Gen.	eius			eorum	earum	eorum
Dat.	ei			iis (eis)
Ak.	eum	eam	id	eos	eds	ea
Abl.	eo	ea	eo	iis (eis)

	Jednina			Množina
Nom.	idem	eadem	idem	iidem (idem)	eaedem	eadem
Gen.	eiusdem			eorundem	earundem	eorundem
Dat.	eidem			isdem (eisdem)
Ak.	eundem	eandem	idem	eodem	eadem	eodem
Abl.	eodem	eadem	eodem	isdem (eisdem)

Idem, eadem, idem složeno je od is, ea, id i nepromjenljive čestice -dim. U akuz. jedn. i gen. množ. ispred -dem prelazi mun, dakle eundem, eandem, eorundem, earundem.
Odnosne zamjenice (Pronomina relativa)


qui, quae, quod koji, koja, koje; tko, što

	Jednina			Množina
Nom.	qui	quae	quod	qui	quae	quae
Gen.	cuius			qudrum	quarum	quorum
Dat.	cui			quibus
Ak.	quem	quam	quod	quos	quas	quae
Abl.	quo	qud	quo	quibus

Mjesto cum quo, cum qua, cum quibus kaže se i guocum, quacum, guibuscum.
Genitiv jedn. relativne zamjenice često prevodimo: čiji, a, -e.


Upitne zamjenice (Pronomina interrogativa)

§ 53.

1. quis? quid? tko? što?
   
   

   Nom.	quis	quid
   Gen.	cuius
   Dat.	cui
   Ak.	quem	quid
   Abl.	quo

   
   
   
   
2. qui? (ili quis) quae? quod? koji, -a, -e?

Neodređene zamjenice (Pronomina indefinita)

§ 54.

1.
aliquis, aliquid (imenički) netko, nešto
aliqui, aliqua, aliquod (pridjevski) neki, -a, -o

	Jednina
Nom.	aliquis	aliquid
Gen.	alicuius
Dat.	altcui
Ak.	aliquem	aliquid
Abl.	aliquo

	Jednina			Množina
N.	aliqui	aliqua	aliquod	aliqui	aliquae	aliqua
G	alicuius			aliquorum	aliquarum	aliquorum
D.	alicui			aliquibus
A.	aliquem	aliquam	aliquod	aliquos	aliquas	aliqua
Ab.	aliquo	aliqua	allquo	aliquibus

Mjesto te zamjenice stoji quis, quid (tko, što), odnosno qui, qua ili quae, quod (koji, koja, koje) iza si, nisi, ne, num i relativnih riječi (quo što, quanto koliko, ubi gdje i dr.).

2.

qudam, quiddam	(imenički) netko, nešto
qutdam, quaedam, quoddam	(pridjevski) neki, -a, -o

Deklinira se samo prvi dio, a -dam se ne mijenja.
Pazi! Akuz. jedn. quendam, quandam, gen. množ. quorundam, quarundam.

3.

quisque, quidque	(imen.) svatko, svašto
quisque, quaeque, quodque	(pridj.) svaki, -a, -o

4.

quilibet, quidlibet	(imen.) tko mu drago
quilibet, quaelibet, quodlibet	(pridj.) koji mu drago

§ 55.

Neodređenim zamjenicama po svom su značenju srodni opće odnosne zamjenice:

quicumque, quaecumque, quodcumque	koji god
quisquis, quidquid	tko god

Zamjenički pridjevi (Adiectiva pronominalia)

§ 56.

unus, -a, -um jedan
solus, -a, -um sam
totus, -a, -um čitav
ullus, -a, -um ijedan
nullus, -a, -um nijedan
uter, utra, utrum koji (od dvojice)
uterque, utrdque, utrumque jedan i drugi
alter, -era, -erum drugi(od dvojice)
neuter, -tra, -trum nijedan (od dvojice)
alius, -a, -ud drugi (od više njih)

Zamjenički pridjevi imaju u gen. jedn, za sva tri roda nastavak -ius, a u dat. jedn. -i, npr. unius, nullius, alterius; uni, nulli, alteri.

§ 57.

nemo nitko
nihil ništa

Nom.	nemo	nihil
Gen.	nullius	nullius rei
Dat.	nemini	nulli rei
Ak.	neminem	nihil
Abl.	nullo	nulla rei

Nemo tvori gen. i abl. od zamjeničkog pridjeva nullus.
Nihil tvori gen., dat. i abl. od nulla res.

BROJEVI (NUMERALIA)

§ 58.

Brojevi su:
1. glavni (cardinalia) na pitanje: koliko? (quot?)
2. redni (ordinalia) na pitanje: koji po redu? (quotus?)
3. dijelni (distributiva) na pitanje: po koliko? (quoteni?)
4. priložni (adverbia numeralia) na pitanje: koliko puta? (quoties?)

§ 59.

	glavni (cardinalia)	redni (ordinalia)	dijelni (distributiva)	priložni (adverbia numeralia)
1.	unus, una, unum	primus,	singuli,	semel,
2.	duo, duae, duo	secundus,	bini,	bis
3.	tres, tria	tertius,	terni (trini)	ter
4.	quattuor	quartus,	quaterni	quater
5.	quinque	quintus,	quini	quinquies
6.	sex	sextus	seni	sexies
7.	septem	septimus	septeni	septies
8.	octo	octavus	octoni	octies
9.	novem	nonus	noveni	novies
10.	decem	decimus	deni	decies
11.	undecim	undecimus	undeni	undecies
12.	duodecim	duodecimus	duodeni	duodecies
13.	tredecim	tertius decimus	terni deni	terdecies
14.	quattuordecim	quartus decimus	quaterni deni	quaterdecies
15.	quindecim	quintus decimus	quini deni	quinquies decies
16.	sedecim, sexdecim	sextus decimus	seni deni	sexies decies
17.	septendecim	septimus decimus	septeni deni	septies decies
18.	duodeviginti	duodevicesimus	duodeviceni	octies decies
19.	undeviginti	undevicesimus	undeviceni	novies decies
20.	viginti	vicesimus	viceni	vicies
21.	viginti unus, unus et viginti	vicesimus primus, unus et vicesimus	viceni singuli, singuli et viceni	vicies semel
22.	viginti duo, duo et viginti	vicesimus secundus, alter et vicesimus	viceni bini, bini et viceni	vicies bis
30.	triginta	tricesimus	triceni	tricies
40.	quadraginta	quadragesimus	quadrageni	quadragies
50.	quinquaginta	quinquagesimus	quinquageni	quinquagies
60.	sexaginta	sexagesimus	sexageni	sexagies
70.	septuaginta	septuagesimus	septuageni	septuagies
80.	octoginta	octogesimus	octogeni	octogies
90.	nonaginta	nonagesimus	nonageni	nonagies
100.	centum	centesimus	centeni	centies
101.	centum unus, centum et unus	centesimus primus, centesimus et primus	centeni singuli, centeni et singuli	centies semel
200.	ducenti, ae, a	ducentesimus	duceni	ducenties
300.	trecenti	trecentesimus	treceni	trecenties
400.	quadringenti	quadringentesimus	quadringeni	quadringenties
500.	quingenti	quingentesimus	quingeni	quingenties
600.	sescenti	sescentesimus	sesceni	sescenties
700.	septingenti	septingentesimus	septingeni	septingenties
800.	octingenti	octingentesimus	octingeni	octingenties
900.	nongenti	nongentesimus	nongeni	nongenties
1,000.	mille	millesimus	singula milia	milies
2,000.	duo milia	bis millesimus	bina milia	bis milies
100,000.	centum milia	centies millesimus	centena milia	centies milies
1,000,000.	decies centena milia	decies centies millesimus	decies centena milia	decies centies milies

§ 60.

Od glavnih brojeva dekliniraju se; unus, duo, tres, stotice od 200 do 900 i milia (množina od mille; gen, milium, dat. milibus itd.).

Nom.	duo	duae	duo	tres	tria
Gen.	duorum	duarum	duorum	trium
Dat.	duobus	duabus	duobus	tribus
Ak.	duo(s)	duas	duo	tres	tria
Abl.	duobus	dudbus	duobus	tribus

Uz glavne brojeve dolazi brojeni predmet u onom padežu u kojem bi bio da nema broja, npr. Video decem milites. Vidim deset vojnika. Sklonjivi se brojevi slažu sa svojom imenicom: u rodu, broju i padežu, npr. classis ducentdrum navium brodovlje od dvjesta lađa. Uz milia dolazi brojeni predmet u genitivu, npr. tria milia militum.

§ 61.

Redni se brojevi dekliniraju kao pridjevi na -us, -a, -um. U našem jeziku samo je posljednji broj redni, a u latinskom su redni svi brojevi, npr. godine tisuću devet stotina pedeset i osme anno millesimo nongentesimo duodesexagesimo.
Quota hora est? Septima. Koliko je sati? Sedam.
U lat. jeziku na pitanje: Koliko je sati? odgovara se rednim brojem, a ne glavnim kao u našem jeziku.

Dijelni brojevi

§ 62.

singuli, -ae, -a	po jedan
bini	po dva
temi	po tri
quaterni	po četiri
quini	po pet
seni	po šest
septeni	po sedam
octoni	po osam
novini	po devet
deni po	deset
undeni	po jedanaest
vicem	po dvadeset
triceni	po trideset
centeni	po sto
duceni	po dvjesta
singula milia	po tisuću

Priložni brojevi

§ 63.

semel	jedanput		novies	devet puta
bis	dvaput		decies	deset puta
ter	triput		undecies	jedanaest puta
quater	četiri puta		vicies	dvadeset puta
quinquies	pet puta		tricies	puta
sexies	šest puta		centies	sto puta
septies	sedam puta		ducenties	dvjesta puta
octies	osam puta		millies	tisuću puta

Latinska množidba

2 X 2 = 4	bis bina sunt quattuor;
3 X 10 = 30	ter dena sunt triginta.

PRIJEDLOZI (PRAEPOSITIONES)

§ 64.

Većina latinskih prijedloga stoji s akuzativom. Najobičniji su:

ante, apud, ad,
cirčum, contra, cis,
erga, extra, inter,
ob, post, praeter,
prope, propter, per,
supra, ultra, trans.

ante portas	pred vratima
apud parentes	kod roditelja
ad flumen	kod rijeke
circum silvam	oko šume
contra aciem	protiv bojnog reda
cis Danuvium	s ove strane Dunava
erga pčpulum	prema narodu
extra muros	izvan zidova
inter bonos	među dobrima
ob eam causam	zbog toga
post victoriam	poslije pobjede
praeter legem	mimo zakona
prope montes	blizu gora
propter paupertatem	zbog siromaštva
per fines	kroz zemlju
supra caput	iznad glave
ultra Savum	s one strane Save
trans mare	preko mora

§ 65.

S ablativom stoje:

a (ab, abs), e (ex), cum, de, pre, sine.

a magistro	od učitelja
ab urbe condita	od utemeljenja grada (Rima)
e castris	iz tabora
ex illo die	od onoga dana
cum militibus	s vojnicima
de amicitia	o prijateljstvu
pro patria	za domovinu
sine dolore	bez bola

Prijedlog a dolazi samo pred suglasnicima, ab pred samoglasnicima i nekim suglasnicima, a abs pred t. Prijedlog e stoji samo pred suglasnicima, a ex pred samoglasnicima i pred suglasnicima.

§ 66.

S akuzativom i ablativom stoje:

in i sub

in scholam	u školu		sub terram	pod zemlju
in schola	u školi		sub terra	pod zemljom

S akuzativom stoje ti prijedlozi na pitanje: kamo? a s ablativom na pitanje: gdje?

GLAGOLI (VERBA)

§ 67.

Latinski glagol ima:

1. dva broja (numerus): jedninu i množinu;

2. tri lica (persona);

3. dva glagolska lika (genus): aktiv i pasiv;

4. tri načina (modus): indikativ, konjunktiv i imperativ;

5. šest vremena (tempus): prezent, imperfekt, futur I, perfekt, pluskvamperfekt i futur II ili egzaktni;

6. pet glagolskih imena (nomen verbale): infinitiv, particip, gerund, gerundiv i supin.

§ 68.

Kad glagol dolazi u indikativu, konjunktivu ili imperativu, zove se određen (verbum finitum), a kad dolazi u glagolskom imenu, zove se neodređen (verbum infinitum).

§ 69.

Glagolski se oblici tvore od različnih osnova:
1. prezentske (npr. od roadre: roga-),
2. perfektne (rogav-)
3. participske (rogato- od roga-to-).

Zajednički dio svih triju osnova (roga-) zovemo glagolskom osnovom.

Od prezentske osnove tvore se: prezent, imperfekt, futur I, infinitiv prezenta, imperativ, particip prezenta, gerund i gerundiv.

Od perfektne osnove tvore se: aktivni oblici perfekta, pluskvamperfekta, futura II i infinitiv perfekta aktiva.

Od participske osnove tvore se: pasivni oblici perfekta, pluskvamperfekta, futura II, particip i infinitiv perfekta pasiva, particip i infinitiv futura aktiva i supin.

§ 70.

Da se upoznaju sve osnove za tvorbu glagolskih oblika, navode se za latinski glagol četiri oblika: prezent, infinitiv prezenta, perfekt i particip perfekta, npr. rogo, rogate, rogavi, rogatum.

§ 71.

Prema prezentskoj osnovi dijele se glagoli na četiri konjugacije koje se najbolje vide u infinitivu prezenta.

U I konjugaciji prezentska osnova svršava se na -a, zato se zove a-konjugacija, npr. roga-re pitati;

u II konjugaciji na -e, zato se zove e-k onjugacija, npr. mone-re opominjati;

u III konjugaciji na suglasnik, zato se zove suglasnička. Budući da između osnove i nastavka dolazi kratak samoglasnik (tzv. tematski), ta se konjugacija naziva i konjugacija s kratkim samoglasnikom, npr. scrib-e-re pisati;

u IV konjugaciji na -i, zato i-konjugacija, npr. puni-re kažnjavati.

§ 72.

Lični nastavci
a) za indikativ i konjunktiv:

		Aktiv		Pasiv
			indik. perf.
Jednina	1. lice 2. lice 3. lice	-m, -o -s -t	-i -isti -it	-r -ris -tur
Množina	1. lice 2. lice 3. lice	-mus -tis -nt	-imus -istis -erunt	-mur -mini -ntur

b) za imperativ:

	Aktiv		Pasiv
Jedn.2.lice Jedn.3.lice	I -- --	II -to -to	-re --
Množ. 2.lice Množ.3.lice	-te --	-tote -nto	-mini --

Pregled glagolskih oblika

U tabelama su navedeni aktivni i pasivni oblici konjugacija prema osnovama od kojih se ti oblici tvore, tj. prema
sprezentskoj, perfektnoj i participskoj osnovi.

Većina glagola I konjugacije svršava se u perfektu na -avi, a u participu perfekta na -atum. Zato se takvi glagoli navode samo u 1. licu prezenta i infinitivu, npr. rogo, 1.

Isto tako, većina glagola IV konjugacije ima u perfektu završetak -ivi, a u participu perfekta -itum. Takvi se glagoli zbog toga navode ovako: -punio, 4.

	Konjugacija: I		Konjugacija: II	Konjugacija: III	Konjugacija: IV
Indikativ prezenta	rogo roga -s roga -t roga -mus roga -tis roga -nt	pitam pitaš pita pitamo pitate pitaju	mone -o mone -s mone -t mone -mus mone -tis mone -nt	scrib -o scrib -i-s scrib -i-t scrib -i-mus scrib -i-tis scrib -u-nt	puni -o puni -s puni -s puni -mus puni -tis puni -u-nt
Indikativ imperfekta	roga -ba-m roga -ba-s roga -ba-t roga -ba-mus roga -ba-tis roga -ba-nt	pitah pitaše pitaše pitasmo pitaste pitahu	mone -ba-m mone -ba- s mone -ba-t mone -ba- mus mone -ba-tis mone -ba- nt	scrib -e-ba-m scrib -e-ba-s scrib-e-ba- t scrib -e-ba-mus scrib -e-ba-tis scrib -e-ba-nt	puni-e -ba-m puni -e-ba-s puni -e-ba-t puni -e-ba-mus puni -e-ba-tis puni -e-ba-nt
Futur I	roga-bo roga -bi-s roga -bi-t roga -bimus roga -bi-tis roga -bu-nt	pitat ću pitatćeą pitat će pitat ćemo pitat ćete pitat će	mone -bo mone -bi-s mone -bi-t mone -bi-mus mone -bi-tis mone -bu-nt	scrib-a- m scrib -e- s scrib-e- t scrib -e- mus scrib -e- tis scrib -e-nt	puni -a-m puni -e-s puni -e-t puni -e-mus puni -e- tis puni -e-nt
Imperativ	J. roga M. roga-te J.roga  roga M. roga roga	pitaj pitajte pitaj neka pita pitajte neka pitaju	J. mone M. mone-te mone -to mone -to mone -tote mone -nto	scrib -e scrib -i-te scrib -i-to scrib -i-to scrib -i-tote scrib -i-nto	puni puni -t puni -to puni -to puni -tote puni -u-nto
Konjuktiv prezenta	roge- m roge- s roge- t roge- mus roge- tis roge- nt		mone -a-m mone -a-s mone -a- t mone -a-mus mone -a-tis mone -a-nt	scrib-a-m scrib -a-s scrib -a-t scrib -a-mus scrib -a-tis scrib -a-nt	puni -a-m puni -a-s puni -a-t puni -a-mus puni -a-tis puni -a-nt
Konjuktiv imperfekta	roga-re- m roga-re-s roga-re-t roga-re-mus roga-re-tis roga-re-nt		mone-re-m mone -re-s mone -re-t mone-re-mus mone -re-tis mone -re-nt	scrib-e-re-m scrib-e-re- s scrib-e-re-t scrib-e-re-mus scrib-e-re-tis scrib-e-re- nt	puni-re-m puni-re-s puni-re-t puni-re-mus puni-re-tis puni-re- nt
Glagolska imena	Infinitiv prezenta: roga-re	pitati	mone-re	scrib-e-re	puni-re
	Particip prezenta: roga-ns (roga-ntis)	pitajući onaj koji pita	mone-ns (mone-ntis)	scrib-e-ns (scrib-e-ntis)	puni-e-ns (puni-e-ntis)
	Gerund: gen. roga-ndi dat. roga-ndo ak. roga-ndum abl. roga-ndo	pitanja pitanju pitanje pitanjem, pitajući	mone-ndi mone-ndo mone-ndum mone-ndo	scrib-e-ndi scrib-e-ndo scrib-e-ndum scrib-e-ndo	puni-e-ndi puni-e-ndo puni-e-ndum puni-e-ndo

Oblici prezentske osnove

§ 74.

Pasiv

	Konjugacija: I		Konjugacija: II	Konjugacija: III	Konjugacija: IV
Indikativ prezenta	rogo-r roga-ris roga-tur roga-mur roga-mini roga-ntur	bivam pitan ili pitaju me ili pitam se	mone-o-r mone-ris mone-tur mone-mur mone-mini mone-ntur	scrib-o-r scrib-e-ris scrib-i-tur scrib-i-mur scrib-i-mini scrib-u-ntur	puni-o-r puni-ris puni-tur puni-mur puni-mini puni-u-ntur
Indikativ imperfekta	roga-ba-r roga-ba-ris roga-ba-tur roga-ba-mur roga-ba-mini roga-ba-ntur	bijah pitan ili pitahu me ili pitah se	mone-ba-r mone-ba-ris mone-ba-tur mone-ba-mur mone-ba-mini mone-ba-ntur	scrib-e-ba-r scrib-e-ba-ris scrib-e-ba-tur scrib-e-ba-mur scrib-e-ba-mini scrib-e-ba-ntur	puni-e-ba-r puni-e-ba-ris puni-e-ba-tur puni-e-ba-mur puni-e-ba-mini puni-e-ba-ntur
Futur I	roga-bo-r roga-be-ris roga-bi-tur roga-bi-mur roga-bi-mini roga-bu-ntur	bit ću pitan ili pitat će me ili pitat ću se	mone-bo-r mone-be-ris mone-bi-tur mone-bi-mur mone-bi-mini mone-bu-ntur	scrib-a-r scrib-e-ris scrib-e-tur scrib-e-mur scrib-e-mini scrib-e-ntur	puni-a-r puni-e-ris puni-e-tur puni-e-mur puni-e-mini puni-e-ntur
Konjuktiv prezenta	roge-r roge-ris roge-tur roge-mur roge-mini roge-ntur		mone-a-r mone-a-ris mone-a-tur mone-a-mur mone-a-mini mone-a-ntur	scrib-a-r scrib-a-ris scrib-a-tur scrib-a-mur scrib-a-mini scrib-a-ntur	puni-a-r puni-a-ris puni-a-tur puni-a-mur puni-a-mini puni-a-ntur
Konjuktiv imperfekta	roga-re-r roga-re-ris roga-re-tur roga-re-mur roga-re-mini roga-re-ntur		mone-re-r mone-re-ris mone-re-tur mone-re-mur mone-re-mini mone-re-ntur	scrib-e-re-r scrib-e-re-ris scrib-e-re-tur scrib-e-re-mur scrib-e-re-mini scrib-e-re-ntur	puni-re-r puni-re-ris puni-re-tur puni-re-mur puni-re-mini puni-re-ntur
Glagolska imena: Infinitiv prezenta	roga-ri	biti pitan	mone-ri	scrib-i	puni-ri
Glagolska imena: Gerundiv	roga-ndus, -a, um	onaj koji treba da se pita	mone-ndus, -a, um	scrib-ndus, -a, um	puni-ndus, -a, um

Oblici perfektne osnove

§ 75.

aktiv

	Konjugacija I:		Konjugacija II:	Konjugacija III:	Konjugacija IV:
Indikativ perfekta	rogav-i rogav-isti rogav-it rogav-imus rogav-istis rogav-erunt	upitao sam	monu-i monu--isti monu--it monu--imus monu--istis monu--erunt	scrips-i scrips-isti scrips-it scrips-imus scrips-istis scrips-erunt	puniv-i puniv-isti puniv-it puniv-imus puniv-istis puniv-erunt
Indikativ pluskvamperfekta	rogav-era-m rogav-era-s rogav-era-t rogav-era-mus rogav-era-tis rogav-era-nt	bijah upitao	monu-era-m monu-era-s monu-era-t monu-era-mus monu-era-tis monu-era-nt	scrips-era-m scrips-era--s scrips-era--t scrips-era--mus scrips-era--tis scrips-era--nt	puniv-era-m puniv-era-s puniv-era-t puniv-era-mus puniv-era-tis puniv-era-nt
Futur II	rogav-er-o rogav-eri--s rogav-eri-t rogav-eri-mus rogav-eri--tis rogav-eri--nt	budem upitao, upitam	monu-er-o monu-eri-s monu-eri-t monu-eri-mus monu-eri-tis monu-eri-nt	scrips-er-o scrips-eri-s scrips-eri-t scrips-eri-mus scrips-eri-tis scrips-eri-nt	puniv-er-o puniv-eri--s puniv-eri--t puniv-eri--mus puniv-eri--tis puniv-eri--nt
Konjuktiv perfekta	rogav-eri--m rogav-eri--s rogav-eri--t rogav-eri--mus rogav-eri--tis rogav-eri--nt		monu-eri-m monu-eri-s monu-eri-t monu-eri-mus monu-eri-tis monu-eri-nt	scrips-eri-m scrips-eri-s scrips-eri-t scrips-eri-mus scrips-eri-tis scrips-eri-nt	puniv-eri--m puniv-eri--s puniv-eri--t puniv-eri--mus puniv-eri--tis puniv-eri-nt
Konjuktiv pluskvamperfekta	rogav-isse-m rogav-isse-s rogav-isse-t rogav-isse-mus rogav-isse-tis rogav-isse-nt		monu-isse-m monu-isse-s monu-isse-t monu-isse-mus monu-isse-tis monu-isse-nt	scrips-isse-m scrips-isse-s scrips-isse-t scrips-isse-mus scrips-isse-tis -nt	puniv-isse-m puniv-isse-s puniv-isse-t puniv-isse-mus puniv-isse-tis puniv-isse-nt
Infinitiv perfekta	rogav-isse		monu-isse	scrips-isse	puniv-isse

Oblici participske osnove

§ 76.

pasiv

	Konjugacija: I	Konjugacija: II	Konjugacija: III	Konjugacija: IV
Indikativ perfekta	rogatus, -a, -um sum es est upitan sam ili upitali su me rogati, -ae, -a sumus estis sunt	monitus, -a, -um sum es est moniti, -ae, -a sumus estis sunt	scriptus, -a, -um sum es est scripti, -ae, -a sumus estis sunt	punitus, -a, -um sum es est puniti, -ae, -a sumus estis sunt
Indikativ pluskvamperfekta	rogatus -a, -um eram eras erat bijah upitan ili bili su me upitali rogati -ae, -a eramus eratis erant	monitus -a, -um eram eras erat moniti -ae, -a eramus eratis erant	rogatus -a, -um eram eras erat rogati -ae, -a eramus eratis erant	rogatus -a, -um eram eras erat rogati -ae, -a eramus eratis erant
Futur II	rogatus -a, -um ero eras erit budem upitan rogati, -ae, -a erimus eritis erunt	monitus -a, -um ero eras erit moniti -ae, -a erimus eritis erunt	scriptus -a, -um ero eras erit scripti -ae, -a erimus eritis erunt	punitus -a, -um ero eras erit puniti -ae, -a erimus eritis erunt
konjuktiv perfekta	rogatus -a, -um sim sis sit rogati -ae, -a simus sitis sint	monitus -a, -um sim sis sit moniti -ae, -a simus sitis sint	scriptus -a, -um sim sis sit scripti -ae, -a simus sitis sint	punitus -a, -um sim sis sit puniti -ae, -a simus sitis sint
pasiv konjuktiva perfekta	rogatus -a, -um essem esses esset rogati -ae, -a simus sitis sint	monitus -a, -um essem esses esset moniti -ae, -a simus sitis sint	scriptus -a, -um essem esses esset scripti -ae, -a simus sitis sint	punitus -a, -um essem esses esset puniti -ae, -a simus sitis sint
glagolska imena: particip perfekta pasiva	rogatus, -a, -um upitan, -a, -o	monitus, -a, -um	scriptus, -a, -um	punitus, -a, -um
glagolska imena: Infinitiv perfekta pasiva	rogatum -am, -um (-us, -a, -um) esse	monitum, -am, -um (-us, -a, -um) esse	scriptum -am, -um (-us, -a, -um) esse	punitum -am, -um (-us, -a, -um)esse
glagolska imena: Particip futura aktiva	rogaturus, -a, -um, onaj koji će pitati	moniturus-a, -um	scripturus-a, -um	puniturus-a, -um
glagolska imena: Infinitiv futura aktiva	rogaturum, -am, -um (-us, -a, -um) esse	moniturum -am, -um (-us, -a, -um) esse	scripturum -am, -um (-us, -a, -um) esse	puniturum -am, -um (-us, -a, -um) esse
glagolska imena: Supin	rogatum rogatu	monitum monitu	scriptum scriptu	punitum punitu

Glagoli III konjugacije na -io

§ 77.

Neki se glagoli III kortjugacije svršavaju na -io; to i u prezentskoj osnovi ponajviše gube kad za njim dolazi i ili e. Evo glavnih oblika:
Indikativ prezenta:

Aktiv capi-o (uzimam) capi-s capt-t capi-mus capi-tis capi-unt

Pasiv capi-or cap-e-ris cdpi-tur capi-mur cam-mini capi-u-ntur

Imperfekt akt.:	capi-ebam, -as itd.; pas. capi-ebar, capi-ebdris itd.
Futur I akt.:	capi-am, -es itd.; pas. capi-ar, -eris itd.
Infinitiv prez. akt.	cap-ere; pas. cap-i
Imperativ I:	cape, capi-te! impt. II capi-to, capi-to, capi-tote, capi-unto
Particip prezenta:	capi-ens, -entis
Gerundiv:	capi-end-us, -a, -um

§ 78.

Verba deponentia
Neki glagoli imaju samo pasivne oblike, ali značenje| aktivno. Oni su, tako reći, odložili pasivno značenje pa se pog tome zovu odložni glagoli (verba deponentia). Od aktivnih oblika imaju particip prezenta, particip i infinitiv futura aktiva. Pasivno značenje ima jedino gerundiv. Deponentia se konjugiraju jednako kao i obični glagoli u pasivu. Navodimo ih u 1. licu prezenta, infinitivu prezenta i I. licu perfekta, npr.:

hortor, hortari, hortatus sum	sokoliti
vereor, vereri veritus sum	poštovati; bojati se
loquor, loqui, locutus sum	govoriti
partior, partiri. partitus sum	dijeliti

Imperativ deponentnih glagola

I konjugacija:	hortare	sokoli,	hortamini	sokolite
II konjugacija:	verere	puštuj,	veremini	poštujte
III konjugacija:	loquere	govori,	loquimini	govorite
IV konjugacija:	partire	dijeli,	partimini	dijelite

Verba semideponentia

§ 79.

Verba semideponentia zovu se oni glagoli kojima su oblici prezentske osnove aktivni, a u perfektu. pluskvamperfektu i futuru II imaju pasivne oblike s aktivnim značenjem, na primjer:

audeo, audere, ausus sum	usuditi se
gaudeo, gaudere, gavisus sum	radovati se
soleo, solere, solitus sum	običavati

Tvorba glagolskih oblika A. Oblici prezentske osnove

§ 80.

Indikativ prezenta aktivnog tvori se tako da se prezentskoj osnovi dodaju lični nastavci, npr. roga-o = rogo, mone-o, puni-o. U svim licima III konjugacije (osim u 1. licu jedn.). i u 3. licu množ. IV konjugacije stoji između osnove i nastavka tzv. tematski samoglasnik -i- ili -u-, npr. scrib-i-s, scrib-u-nt, puni-u-nt.

Indikativ prezenta pasivnog zadržava u 1. licu jedn. aktivni završetak -o i prima pasivni nastavak -r. U ostalim licima dodajemo pasivne nastavke prezentskoj osnovi u svim konjugacijama osim u III i u 3. licu množ, IV, gdje između osnove i ličnog nastavka dolaze tematski samoglasnici -e-, -i-,; -u-, npr. rog-or, mone-or, leg-or, puni-or; roga-tur, mone-tur, puni-tur; scrib-e-ris, scrib-i-tur, scrib-u-ntur, puni-u-ntur.

Konjunktiv prezenta svršava se u aktivu I konjugacije na -em, upasivu na -er, npr. rog-em, rog-er; u ostalim konjugacijama završetak je -am, odnosno -ar, npr. mone-am, mone-ar, scrib-am, scrib-ar, puni-am, puni-ar.

§ 81.

U indikativu imperfekta aktivnog i pasivnog između prezentske osnove i ličnih nastavaka u I i II konjugaciji stoji -ba-, a u III i IV konjugaciji -eba-, na primjer roga-ba-m, mone-ba-s, scrib-eba-mus, puni-eba-ntnr. Konjunktiv imperfekta aktivnog i pasivnog nastaje ako se infinitivu prezenta aktiva dodaju lični nastavci, npr. rogare-m, monere-s, scribere-mur, puni-re-ntur.

§ 82.

Futur I aktivni i pasivni I ili konjugacije tvori se tako da se prezentskoj osnovi dodaju nastavci za aktiv: -bo, -bis, -bit, -bimus, -bitis, -bunt, a za pasiv -bor, -beris, -bitur, -bimur, -bimini-, -buntur, npr. roga-bo, mone-bit. roga-bor, mone-bitur,
U III i IV konjugaciji tvori se futur tako da se prezentskoj osnovi dodaju nastavci za aktiv: -am, -es, -et, -emus, -etis, -ent, a za pasiv: -ar, -eris, -etur, -emur, -emini, -entur, npr. scrib-am, scrib-es, puni-ar, puni-eris.

§ 83.

Imperativ I u 2. licu jedn. jednak je prezentskoj osnovi u I, II i IV konjugaciji, a u III konjugaciji ima završetak -e, npr. roga, mone, puni, scrib-e. U 2. licu množine dodaje se prezentskoj osnovi I, II i IV konjugacije nastavak -te, npr. roga-te. mone-te, puni-te; u III konjugaciji dolazi između osnove i nastavka -te tematski samoglasnik -i, npr, scrib-i-te.

Imperativ II tvori se tako da se prezentskoj osnovi (u III konjugaciji proširenoj tematskim samoglasnikom -i-, odnosno -ti-, a u IV konjugaciji samo tematskim samoglasnikom -u- i to u 3. licu množ.) dodaju nastavci -to, -tote, -nto, npr roga-to, scrib-i-to, mone-tote, scrib-u-nto, puni-u-nto.

§ 83.a)

Infinitiv prezenta aktiva I, II i IV konjugacije tvori se tako da se prezentskoj osnovi doda nastavak -re, npr. roga-re, mone-re, puni-re, a u III konjugaciji tako da se doda -ere, npr. scrib-ere.

Infinitiv prezenta pasiva I, II i IV konjugacije tvori se tako da se prezentskoj osnovi doda nastavak -ri, npr. roga-ri mone-ri, puni-ri, a III konjugacije tako da se prezentskoj osnovi doda -i, npr. leg-i.

§ 84.

Particip prezenta aktiva tvori se tako da se prezentskoj osnovi I i II konjugacije doda za nominativ jedn. -ns, a za genitiv jedn. -ntis, npr. roga-ns, roga-ntis, mone-ns, mone-ntis; u III i IV konjugaciji stoji pred nastavkom tematski -samoglasnik -e-, npr. scrib-e-ns, puni-e-ns, scrib-e-ntis, puni-e-ntis.

§ 85.

Gerundiv se tvori tako da se prezentskoj osnovi I i II konjugacije doda -ndus, -nda, -ndum, a prezentskoj osnovi III i IV konjugacije -endus, -enda, -endum, npr. roga-ndus, scrib-endus, puni-enđus. B. Oblici perfektne osnove

§ 86.

Od perfektne osnove tvori se indikativ perfekta aktivnog dodavanjem perfektnih nastavaka: -i, -isti, it, -imus, -istis, -erunt, npr. rogav-i, monu-isti, scrips-istis, puniv-erunt.

U indikativu pluskvamperfekta aktivnog dodaje se perfektnoj osnovi: -eram, -eras, -erat itd., npr, rogav-eram, monu-eras, scrips-erat, puniv-eramus.

U futuru II dodaje se perfektnoj osnovi: -ero, -eris, -erit, -erimus, -eritis, -erint, npr. rogav-ero, rogav-eris, monu-erit, log-erimus, scrips-eritis, puniv-erint.

§ 86.a)

Infinitiv perfekta aktiva tvori se tako da se perfektnoj osnovi doda završetak -isse, npr. rogav-isse, monu-isse, scrips-isse, puniu-isse.

§ 87.

Konjunktiv perfekta aktivnog tvori se tako da se perfektnoj osnovi doda: -erim, -eris, -erit, -erimus, eritis, -erint, npr. scrips-eritis, puniv-erint,

Konjunktiv pluskvamperfekta aktivnog tvori se tako da se infinitivu perfekta aktiva na -isse dodaju, lični nastavci: -m, -s, -t, -mus itd., npr. monuisse-m, scrip-sisse-tis.
C. Oblici participske osnove
(Osnova participa perfekta pasiva)

§ 88.

Particip perfekta pasiva tvori se od glagolske osnove. Završava se na -tus, -ta, -tum ili -sus, -sa, -sum, npr. roga-tus, scrip-tus; man-sus, clau-sus.

Taj particip spojen s oblicima glagola esse tvori pasivni perfekt, pluskvamperfekt i futur II, na primjer rogatus sum i sim, scriptus eram i essem, punitus ero.

Od participa perfekta pasiva tvori se particip futura aktiva tako da se završeci -us, -a, -um zamijene završecima -urus, -ura, -urum, npr. rogat-urus, monit-urus, script-urus, mans-urus.
Tvorba perfektne osnove

§ 89.

1. Perfekt na -vi
   

   rogo, 1. rogavi, rogatum deleo, 2. delevi, deletum peto, 3. petivi, petitum punio, 4. punivi, punitum

   pitati razoriti tražiti kazniti

   
   Većina glagola I i IV konjugacije tvori perfekt na -vi.
2. Perfekt na -ui
   

   veto, 1. vetui, vetitum moneo, 2. monui, monitum colo, 3. colui, cultum aperio, 4. aperui, apertum

   zabranjivati opominjati štovati otvarati

   
   
3. Perfekt na -i
   

   solvo, 3. solvi, solutum

   odriješiti

   
   
4. Perfekt na -i s otezanjem osnovnog samoglasnika

   video, 2. vidi, visum lego, 3. legi, lectum venio, 4. veni, ventum

   vidjeti čitati (legit čita, legit pročitao je) doći (venit dolazi, venit došao je)

   
   
5. Perfekt na -si
   

   rideo, 2. risi, risum scribo, 3. scripsi, scriptum sentio, 4. sensi, sensum

   smijati se pisati osjećati

6. Perfekt s reduplikacijom
   

   do, dare, dedi, datum circumdo, cirumdare, circumdedi, circumdatum mordeo, 2. momordi, morsum pello, 3, pepuli, pulsum

   dati opkoliti gristi tjerati

   
   

Glagoli s posebnom konjugacijom (Verba anomala)

§ 90.

Pomoćni glagol: sum, esse, fui biti

	Indikativ	Konjuktiv
Prezent	sum jesam, sam es est sumus estis sunt	sim sis sit simus sitis sint
Imperfekt	eram bijah eras erat eramus eratis erant	essem esses esset essemus essetis essent
Futur I	ero bit ću eris erit enmus eritis erunt
Perfekt	fui bio sam fuisti fuit fuimus fuistis fuerunt	fuerim fueris fuerit fuerimus fueritis fuerint
Pluskvamperfekt	fueram bijah bio fueras fuerat fueramus fueratis fuerant	fuissem fuisses fuisset fuissemus fuissetis fuissent
Futur II	fuero budem (bio) fueris fuerit fuerimus fuentis fuerint
Imperativ	I. Jedn. 2. es budi! 3.- Množ. 2. este budite! 3. —	II. esto budi esto neka bude! estote budite! sunto neka budu!

Particip fut. akt.	futurus, -a, -um koji će biti, budući
Infinitiv prez.	esse
Infinitiv perf.	fuisse
Infinitiv fut.	futurum, -am, -um esse ili fore

§ 91.

Složenice glagola esse:

absum, abesse, afui	biti odsutan
adsum, adesse, affui	biti prisutan
obsum, obesse, obfui	škoditi
praesum, praeesse, praefui	biti na čelu
prosum, prodesse, profui	koristiti

Particip prezenta imaju samo složenice praesum i absum: praesens, gen. praesentis prisutan; absens, gen. absentis odsutan.

§ 92.

Prosum je postalo od pro(d) i sum. Krajnje d javlja se samo ispred e. Prema tome glasi prezent:

prosum prodes prodest

prosumus prodestis prosunt

Imperfekt: Futur I: Perfekt:

proderam itd. prodero, proderis itd. profui itd

§ 93.

Possum, posse potui (moći) u prezentskoj osnovi postalo od pot(e) + sum. U oblicima te osnove ostaje pot- pred samoglasnikom e; ispred s krajnje t prelazi u s, pa odatle ss.
U perfektnoj osnovi taj glagol nije složenica glagola esse, nego uzima osnovu nestaloga glagola potere.

	Indikativ	Konjunktiv
Prezent	possum mogu potes potest possumus potestis possunt	possim possis possit possimus possltis possint
Imperfekt	poteram mogah poteras poterat poteramus poteratis poterant	possem posses posset possemus possetis possent
Futur I	potero moći ću poteris poterit poterimus poteritis poterunt
Perfekt	potui mogao sam potuisti potuit potuimus potuistis potuerunt	potuerim potueris potuerit potuerimus potueritis potuerint
Pluskvamperfekt	potueram bijah mogao potueras potuerat potueramus potueratis potuerant	potuissem potuisses potuisset potuissemus potuissetis potuissent
Futur II	potuero budem mogao, potueris uzmognem potuerit potuerimus potueritis potuerint
Infinitiv prezenta: Infinitiv perfekta:	posse potuisse

§ 94.

fero, ferre, tuli, latum nositi Osnove: prezentska fer-, perfektna tul-, particip perfekta latus.

Prezent:
Indik. akt.	Konj. akt.	Indik. pas.	Konj. pas.
fero fers fert ferimus fertis ferunt	feram feras ferat feramus feratis ferant	feror ferris fertur ferimur ferimini feruntur	ferar feraris feratur feramur feramini ferantur
Imperfekt:
ferebam itd.	ferrem itd.	ferebar itd.	ferrer itd.
Futur I akt.	Futur I pas.	Imper. I	Imper. II
feram feres feret itd.	ferar fereris feretur itd.	fer ferte	ferto ferto fertdte ferunto
Infinitiv prezenta aktiva: Infinitiv prezenta pasiva: Infinitiv perfekta aktiva: Infinitiv perfekta pasiva:		ferre ferri tulisse latum, -am, -um esse
Ostali se oblici pravilno izvode od perfekta tuli i participa perf. latus.

§ 95.

Jednako se konjugiraju složenice:

affero, afferre, attuli, allatum	donijeti
aufero, auferre, abstuli, ablatum	odnijeti
differo, differre, distuli, dilatum	odgoditi; razlikovati se
effero, efferre, extuli, elatum	iznijeti
infero, inferre, intuli, illatum,	unijeti
offero, offerre, obtuli, ablatum	nuditi
refero, referre, rettuli, relatum	natrag nositi, javljati
Ovamo ide i glagol: tollo, 3. sustuli, sublatum dići

§ 96.

vo1o, velle, volui	htjeti
nolo, nolle, nolui	ne htjeti (od ne-volo)
malo, malle, malui	voljeti (od magis-volo)

Indikativ prezenta:
volo vis vult volumus vultis volunt	nolo non vis non vult nolumus non vultis nolunt	malo mavis mavult mdlumus mavultis malunt
Konjunktiv prezenta:
velim velis velit velimus velitis velint	nolim nolis nolit nolimus nolitis nolint	malim malis malit malimus malitis malint
Indikativ imperfekta:
volebam volebas itd.	nolebam nolčbas itd	malebam malebas itd.
Konjunktiv imperfekta:
vellem velles vellet itd.	nollem nolles nollet itd.	mallem malles mallet itd.
Futur I:
volam voles volet itd.	nolam noles nolet itd.	malam males malet itd.
Infinitiv prezenta:
velle	nolle	malle
Imperativ:
I --    -- II --     --	noli nolite nolito nolitote	-- -- -- --
Perfekt:
volui voluisti itd.	nolui noluisti itd.	malui maluisti itd.

Ostali oblici izvode se pravilno od perfektne osnove

§ 97.

eo, ire, ii, itum ići

Indikativ Konjunktiv Prezent eo idem is it imus itis eunt eam eas eat eamus eatis eant Imperfekt ibam iđah ibas ibat ibamus itd. irem ires iret iremusitd. Futur I ibo ići ću ibis ibit ibimus ibitis ibunt   Perfekt ii išao sam isti iit iimus istis ierunt ierim ieris ierit ierimus ieritis ierint

Indikativ Konjunktiv Pluskvamperfekt ieram bijah išao ieras itd. issem isses itd. Futur II iero budem išao ieris itd.   Imperativ I i idi - ite idite - II ito ito itote eunto Particip prezenta iens, euntis idući onaj koji ide Gerundiv eundus, eunda, eundum Infinitiv perfekta aktiva isse Supin I itum II itu

U indikativu perfekta, infinitivu perfekta i konjunktivu pluskvamperfekta ii pred s steže se u i.

Glagol eo je neprelazan pa dolazi u pasivu samo u 3. licu jedn., npr. itur, eatur, itum est.

§ 98.

Jednako se konjugiraju i složenice:

abeo, -ire, -ii, -itum adeo axeo ineo intereo

odlazim pristupam izlazim ulazim propadam

obeo pereo praeterreo redeo transeo

obilazim; umirem pogibam mimoilazim vraćam se prelazim

§ 99.

fio, fieri, factus sum bivati, postati, dogoditi se

Glagol fio služi kao pasiv glagolu facio, 3. feci, factum činiti. Po tvorbi svojih oblika taj glagol pripada među verba semideponentia.

	Indikativ	Konjunktiv
Prez.	fio, fis, fit —, —, fiunt	fiam, fias, fiat, fiamus, fiatis, fiant
Imperf.	fiebam, fiebas itd.	fierem, fieres, fieret itd.
Fut. I	fiam, fies itd.	—
Perfekt	factus sum itd.	factus sim itd.
Infinitiv prez.:	fieri
Infinitiv perf.:	factum, -am, -um esse
Infinitiv fut.:	futurum, -am,. -um esse ili fore
Gerundiv:	faciendus, -a, -um

Nepotpuni glagoli (Verba defectiva)

§ 100.

coepi, coepisse memini, meminisse odi, odisse

počeo sam sjećam se mrzim

Glagoli memini i odi nemaju oblika, prezentske osnove, nego im perfekt ima značenje prezenta (perfectum praesens), pluskvamperfekt značenje imperfekta, a futur II značenje futura I.

Glagol coepi ima perfektno značenje a oblike prezentske osnove uzima od glagola incipio, 3. počinjem.

Indik. perf.	coepi	memini	odi
Konj. perf	coeperim	meminerim	oderim
Indik. pluskpf	coeperam	memineram	oderam
Konj. pluskpf.	coepissem	meminissem	odissem
Futur II	coepero	meminero	odero
Imperativ	--	memento, mementote	--
Infinitiv perfekta	coepisse	meminisse	odisse
Part. perf. pas.	coeptus, -a, -um	--	--
Part. futura akt.	coepturus, -a, -um	--	osurus, -a, -um

§ 101.

inquam kažem

Prezent: Imperfekt: Futur I: Perfekt:

inquam, inquis, inquit, -, -,inquiunt inquiebat —, inquies, inquiet inquit

salve! salvete! vale! valete! ave! avete!

zdravo! dobro došao! zdravo! zdravo! budi pozdravljen!

Imperativ salve i ave upotrebljava se kao pozdrav pri dolasku, a pri odlasku običan je samo pozdrav: vale! volete!
Bezlični glagoli (Verba impersonalia)

§ 102.

Bezlični glagoli upotrebljavaju se samo u 3. licu jedn. i u infinitivu. Dijele se u prave i neprave. Pravi su oni koji se upotrebljavaju samo bezlično, a nepravi su postali od glagola koji se upotrebljavaju i lično s različnim značenjem.

Evo nekoliko bezličnih glagola:

Pravi su: decet, 2. decuit dolikuje dedecet, 2. dedecuit ne dolikuje licet, 2. licuit ili licitum est slobodno je oportet, 2. oportuit treba pudet me, 2. puduit stid me je paenitet me, 2. paenituit kajem se

Nepravi su: iuvat me, 1. iuvit godi mi; isporedi iuvo, 1. iuvi, iutum pomagati apparet, 2. appdruit jasno je; isp. appareo, 2. apparui pokazati se constat, 1. constitit poznato je praestat, 1. praestitit bolje je

SINTAKSA

SINTAKSA PADEŽA

Akuzativ
Dva akuzativa i dva nominativa

§ 103.

Populus Ciceronem consulem creavit.
Narod je Cicerona izabrao za konzula (konzulom).

U toj rečenici imamo dva akuzativa: Ciceronem i consulem. Ciceronem je objekt glagola creavit, a consulem je dio predikata jer dopunjuje glagol creavit.

Takva dva akuzativa stoje uz glagole: creo biram, facio činim, appello, dico nazivam, extstimo, habeo smatram koga čim i si. Akuzativ koji je dio predikata prevodimo na hrvatski ili srpski prijedlogom za s akuzativom ili samim instrumentalom.

§ 104.

A populo Cicčro consul creatus est.
Ciceron je od naroda bio izabran za konzula.

U toj rečenici dolazi glagol creare u pasivu a ima uza se dva nominativa: Cicero i consul. Kad glagoli uz koje u aktivu stoje dva akuzativa dolaze u pasivu, imaju uza se dva nominativa. Prvi je subjekt a drugi dio predikata.

Nominativ kao dio predikata prevodimo nominativom, instrumentalom ili prijedlogom za s akuzativom.
Aktivne i pasivne rečenice

§ 105.

Discipulus librum legit. A discipulo liber legitur.	Učenik čita knjigu.
Labor animum nobilitat. Labore animus nobilitatur.	Rad oplemenjuje duh.

Aktivnu rečenicu možemo izreći i pasivno. U tom slučaju subjekt aktivne rečenice dolazi u ablativ s prijedlogom a ili ab znači nešto živo, a bez prijedloga kad znači nešto neživo; objekt aktivne rečenice postaje subjekt pasivne a glagol dolazi pasiv i slaže se s novim subjektom.
Dativ

§ 106.

Dativus possessivus

Patri est domus.	Otac ima kuću.
Mihi nomen est Iulius (ili: Iulio).	Ime mi je Julije.

Patri est domus znači isto što: Pater habet domum. Dativ u takvim primjerima znači da netko nešto ima, pa se zato takav dativ zove dativus possessivus (dativ posvojni).
Isp. u nas: još da mi je zelen vijenac!

Uz mihi nomen est vlastito ime slaže se u padežu sa nomen ; ili sa mihi; prema tomu u navedenom primjeru može biti Iulius ili Iulio.

§ 107.

Dativus finalis

Labor nobis honori est.	Rad nam je na čast.
Sociis auxilio venite!	Dođite u pomoć saveznicima!

U tim primjerima dolaze dva dativa, i to dativ lica na pitanje: komu? i dativ stvari na pitanje: čemu? (dativi lica: nobis i sociis i dativi stvari: honori i auxilio). Takav dativ na pitanje: čemu? dolazi uz glagole: esse biti, dare dati, venire doći, mittere poslati i slične a zove se dativus finalis (dativ svrhe).

§ 108.

Dativus commodi Non scholae, sed vitae discimus. Ne učimo za školu, nego za život.

Dativi scholae i vitae pokazuju na čiju se korist vrši radnja: glagola discere. Takav se dativ zove dativus commodi (dativ koristi).

Genitiv

§ 109.

Genitivus obiectivus Amor parentum liberis innatus est.
Ljubav prema roditeljima djeci je prirođena.

U navedenom primjeru amor parentum znači: ljubav prema roditeljima; oni su objekt te ljubavi. Kad bismo tu misao izrekli glagolom, rekli bismo: Liberi parentes amant. Djeca ljube roditelje. Tu je parentes objekt, pa genitiv parentur nazivamo genitiv objektni.

Jednako je objektni genitiv u primjerima: spes praedae nada u plijen, metus nostri strah od nas, imperium Gallorum vlast nad Galima.

Objektni genitiv prevodimo najradije različitim prijedložnim izrazima.

Milites belli periti esse debent.

Vojnici moraju biti vješti ratu.

Genitiv objektni stoji i uz pridjeve kao što su: avidus lakom, cupidus željan, peritus vješt, memor sjećajući se, plenus pun, conscius svjestan.

§ 110.

Genitivus possessivus Militum est pugnare. Dužnost je vojnika boriti se.
Stulti est sine causa ridere. Običaj (znak) je luđaka smijati se bez razloga.

U gornjim primjerima posvojni genitivi militum i stultizajedno sa est tvore predikat. Takav genitiv prevodimo dodajući, prema smislu rečenice, jedan od ovih izraza: dužnost, običaj, svojstvo, znak.

Tuum est communi utilitati studere. Tvoja je dužnost nastojati oko opće koristi.
Nostrum est patriam defendere. Naša je dužnost braniti domovinu. Mjesto posvojnoga genitiva ličnih zamjenica: mei, tui, svit, nostri, vestri uzima se srednji rod posvojne zamjenice: meum, tuum, suum, nostrum, vestrum. Ablativ

§ 111.

Ablativus separationis
Milites nostri patriam servitute liberaverunt. Naši vojnici oslobodiše domovinu ropstva.
Solon sud sponte patria cessit. Solon je svojevoljno otišao iz domovine.
vacuus curis bez briga

Ablativ separationis pokazuje neko odvajanje a stoji uz glagole: liberare osloboditi, privare lišiti i sl. te uz pridjeve liber slobodan, vacuus prazan, bez čega, nudus lišen.

§ 112.

Ablatlvus causae
Rerum omniutn inopia milites perierunt. Zbog nestašice svega vojnici pogiboše.
Achilles morte Patrocli vehementer lugebat. Ahilej se silno žalostio zbog smrti Patroklove

Ablativus causae pokazuje uzrok zbog kojega se neka radnja vrši. Često dolaze ablativi causae: odio iz mržnje, metu od straha, timore iz bojazni.

§ 113.

Ablatlvus qualitatis
Caesar fuit excelsa statura et capite calvo. Cezar je bio visoka stasa i ćelave glave.
Svojstvo se ne izriče samo gentivom kao u našem jeziku nego i ablativom (ablativus qualitatis). Ablativ svojstva koji se redovno sastoji od imenice i atributa, označuje duševno ili tjelesno svojstvo.

§ 114.

Ablativus loci
Omnibus locis acriter pugnatum est. Na svim se mjestima vodila žestoka borba.
Caesar tota provincia dilectum habuit. Cezar je vršio novačenje u cijeloj provinciji.

U ablativu mjesta (ablatlvus loci) stoje:
oznake mjesta u kojima su riječi locus ili totus. Pamti: terra marique na kopnu i na moru, domi militiaeque u miru i u ratu.

§ 115.

Ablativus temporis Antiquissimis temporibus omnia bona communia fuerunt. U najstarija vremena sva su dobra bila zajednička.
Hora decima u deset sati,
media nocte o ponoći,
vere u proljeće,
Kalendis Ianuariis 1. (prvoga) siječnja.

Na pitanje: kada? vrijeme se označuje ablativom bez prijedloga (ablativus temporis).

§ 116.

Upotreba imena mjesta bez prijedloga
1. Romam, Delum, Carthaginem, Athenas, Delphos proficisci u Rim, na Del, u Kartagu, u Atenu, u Delfe putovati;
2. Roma, Delo, Carthagine, Athenis, Delphis redire iz Rima, sa Dela, iz Kartage, Atene, Delfa vratiti se;
3. Romae, Deli, Carthagine, Athenis, Delphis habitare u Rimu, na Delu, u Kartagi, Ateni, Delfima boraviti.

Imena gradova i manjih otoka, kad nemaju apozicije, stoje bez prijed1oga, i to:
1. na pitanje: kamo? u akuzativu,
2. na pitanje: odakle? u ablativu,
3. na pitanje: gdje? singularia tantum I i II deklinanacije u genitivu, a ostala imena u ablativu.
Domum kući, domo od kuće, domi kod kuće;
rus na selo, rure sa sela, ruri na selu; humo sa zemlje, humi na zemlji. Kao imena mjesta upotrebljavaju se i imenice domus, us, f, kuća, rus, ruris, n. selo i humus, -i, f. zemlja.