15 October 2013

Ablativ

Ablativus separationis
Milites nostri patriam servitute liberaverunt. Naši vojnici oslobodiše domovinu ropstva.
Solon sud sponte patria cessit. Solon je svojevoljno otišao iz domovine.
vacuus curis bez briga

Ablativ separationis pokazuje neko odvajanje a stoji uz glagole: liberare osloboditi, privare lišiti i sl. te uz pridjeve liber slobodan, vacuus prazan, bez čega, nudus lišen.

Ablatlvus causae
Rerum omniutn inopia milites perierunt. Zbog nestašice svega vojnici pogiboše.
Achilles morte Patrocli vehementer lugebat. Ahilej se silno žalostio zbog smrti Patroklove

Ablativus causae pokazuje uzrok zbog kojega se neka radnja vrši. Često dolaze ablativi causae: odio iz mržnje, metu od straha, timore iz bojazni.

Ablatlvus qualitatis
Caesar fuit excelsa statura et capite calvo. Cezar je bio visoka stasa i ćelave glave.
Svojstvo se ne izriče samo gentivom kao u našem jeziku nego i ablativom (ablativus qualitatis). Ablativ svojstva koji se redovno sastoji od imenice i atributa, označuje duševno ili tjelesno svojstvo.

Ablativus loci
Omnibus locis acriter pugnatum est. Na svim se mjestima vodila žestoka borba.
Caesar tota provincia dilectum habuit. Cezar je vršio novačenje u cijeloj provinciji.

U ablativu mjesta (ablatlvus loci) stoje:
oznake mjesta u kojima su riječi locus ili totus. Pamti: terra marique na kopnu i na moru, domi militiaeque u miru i u ratu.

Ablativus temporis Antiquissimis temporibus omnia bona communia fuerunt. U najstarija vremena sva su dobra bila zajednička.
Hora decima u deset sati,
media nocte o ponoći,
vere u proljeće,
Kalendis Ianuariis 1. (prvoga) siječnja.

Na pitanje: kada? vrijeme se označuje ablativom bez prijedloga (ablativus temporis).

Upotreba imena mjesta bez prijedloga
1. Romam, Delum, Carthaginem, Athenas, Delphos proficisci u Rim, na Del, u Kartagu, u Atenu, u Delfe putovati;
2. Roma, Delo, Carthagine, Athenis, Delphis redire iz Rima, sa Dela, iz Kartage, Atene, Delfa vratiti se;
3. Romae, Deli, Carthagine, Athenis, Delphis habitare u Rimu, na Delu, u Kartagi, Ateni, Delfima boraviti.

Imena gradova i manjih otoka, kad nemaju apozicije, stoje bez prijed1oga, i to:
1. na pitanje: kamo? u akuzativu,
2. na pitanje: odakle? u ablativu,
3. na pitanje: gdje? singularia tantum I i II deklinanacije u genitivu, a ostala imena u ablativu.
Domum kući, domo od kuće, domi kod kuće;
rus na selo, rure sa sela, ruri na selu; humo sa zemlje, humi na zemlji. Kao imena mjesta upotrebljavaju se i imenice domus, us, f, kuća, rus, ruris, n. selo i humus, -i, f. zemlja.

13 October 2013

Genitiv



Genitivus obiectivus Amor parentum liberis innatus est.
Ljubav prema roditeljima djeci je prirođena.

U navedenom primjeru amor parentum znači: ljubav prema roditeljima; oni su objekt te ljubavi. Kad bismo tu misao izrekli glagolom, rekli bismo: Liberi parentes amant. Djeca ljube roditelje. Tu je parentes objekt, pa genitiv parentur nazivamo genitiv objektni.

Jednako je objektni genitiv u primjerima: spes praedae nada u plijen, metus nostri strah od nas, imperium Gallorum vlast nad Galima.

Objektni genitiv prevodimo najradije različitim prijedložnim izrazima.

Milites belli periti esse debent.

Vojnici moraju biti vješti ratu.

Genitiv objektni stoji i uz pridjeve kao što su: avidus lakom, cupidus željan, peritus vješt, memor sjećajući se, plenus pun, conscius svjestan.

Genitivus possessivus Militum est pugnare. Dužnost je vojnika boriti se.
Stulti est sine causa ridere. Običaj (znak) je luđaka smijati se bez razloga.

U gornjim primjerima posvojni genitivi militum i stultizajedno sa est tvore predikat. Takav genitiv prevodimo dodajući, prema smislu rečenice, jedan od ovih izraza: dužnost, običaj, svojstvo, znak.

Tuum est communi utilitati studere. Tvoja je dužnost nastojati oko opće koristi.
Nostrum est patriam defendere. Naša je dužnost braniti domovinu. Mjesto posvojnoga genitiva ličnih zamjenica: mei, tui, svit, nostri, vestri uzima se srednji rod posvojne zamjenice: meum, tuum, suum, nostrum, vestrum.

11 October 2013

Dativ



Dativus possessivus
Patri est domus. Otac ima kuću.
Mihi nomen est Iulius (ili: Iulio). Ime mi je Julije.


Patri est domus znači isto što: Pater habet domum. Dativ u takvim primjerima znači da netko nešto ima, pa se zato takav dativ zove dativus possessivus (dativ posvojni).
Isp. u nas: još da mi je zelen vijenac!

Uz mihi nomen est vlastito ime slaže se u padežu sa nomen ; ili sa mihi; prema tomu u navedenom primjeru može biti Iulius ili Iulio.

Dativus finalis
Labor nobis honori est. Rad nam je na čast.
Sociis auxilio venite! Dođite u pomoć saveznicima!


U tim primjerima dolaze dva dativa, i to dativ lica na pitanje: komu? i dativ stvari na pitanje: čemu? (dativi lica: nobis i sociis i dativi stvari: honori i auxilio). Takav dativ na pitanje: čemu? dolazi uz glagole: esse biti, dare dati, venire doći, mittere poslati i slične a zove se dativus finalis (dativ svrhe).

Dativus commodi Non scholae, sed vitae discimus. Ne učimo za školu, nego za život.

Dativi scholae i vitae pokazuju na čiju se korist vrši radnja: glagola discere. Takav se dativ zove dativus commodi (dativ koristi).

10 October 2013

SINTAKSA PADEŽA

Akuzativ
   Dva akuzativa i dva nominativa

   Populus Ciceronem consulem creavit.
   Narod je Cicerona izabrao za konzula (konzulom).

U toj rečenici imamo dva akuzativa: Ciceronem i consulem. Ciceronem je objekt glagola creavit, a consulem je dio predikata jer dopunjuje glagol creavit.

Takva dva akuzativa stoje uz glagole: creo biram, facio činim, appello, dico nazivam, extstimo, habeo smatram koga čim i si. Akuzativ koji je dio predikata prevodimo na hrvatski ili srpski prijedlogom za s akuzativom ili samim instrumentalom.

A populo Cicčro consul creatus est.
Ciceron je od naroda bio izabran za konzula.

U toj rečenici dolazi glagol creare u pasivu a ima uza se dva nominativa: Cicero i consul. Kad glagoli uz koje u aktivu stoje dva akuzativa dolaze u pasivu, imaju uza se dva nominativa. Prvi je subjekt a drugi dio predikata.

Nominativ kao dio predikata prevodimo nominativom, instrumentalom ili prijedlogom za s akuzativom.

08 October 2013

Bezlični glagoli (Verba impersonalia)



Bezlični glagoli upotrebljavaju se samo u 3. licu jedn. i u infinitivu. Dijele se u prave i neprave. Pravi su oni koji se upotrebljavaju samo bezlično, a nepravi su postali od glagola koji se upotrebljavaju i lično s različnim značenjem.

Evo nekoliko bezličnih glagola:

Pravi su:
decet, 2. decuit dolikuje
dedecet, 2. dedecuit ne dolikuje
licet, 2. licuit ili licitum est slobodno je
oportet, 2. oportuit treba
pudet me, 2. puduit stid me je
paenitet me, 2. paenituit kajem se
Nepravi su:
iuvat me, 1. iuvit godi mi;
isporedi iuvo, 1. iuvi, iutum pomagati
apparet, 2. appdruit jasno je;
isp. appareo, 2. apparui pokazati se
constat, 1. constitit poznato je
praestat, 1. praestitit bolje je



07 October 2013

Nepotpuni glagoli (Verba defectiva)



coepi, coepisse
memini, meminisse
odi, odisse
počeo sam
sjećam se
mrzim


Glagoli memini i odi nemaju oblika, prezentske osnove, nego im perfekt ima značenje prezenta (perfectum praesens), pluskvamperfekt značenje imperfekta, a futur II značenje futura I.

Glagol coepi ima perfektno značenje a oblike prezentske osnove uzima od glagola incipio, 3. počinjem.

Indik. perf. coepi memini odi
Konj. perf coeperim meminerim oderim
Indik. pluskpf coeperam memineram oderam
Konj. pluskpf. coepissem meminissem odissem
Futur II coepero meminero odero
Imperativ -- memento, mementote --
Infinitiv perfekta coepisse meminisse odisse
Part. perf. pas. coeptus, -a, -um -- --
Part. futura akt. coepturus, -a, -um -- osurus, -a, -um


inquam kažem

Prezent:
Imperfekt:
Futur I:
Perfekt:
inquam, inquis, inquit, -, -,inquiunt
inquiebat
—, inquies, inquiet
inquit


salve! salvete!
vale! valete!
ave! avete!
zdravo! dobro došao!
zdravo!
zdravo! budi pozdravljen!


Imperativ salve i ave upotrebljava se kao pozdrav pri dolasku, a pri odlasku običan je samo pozdrav: vale! volete!

06 October 2013

Glagoli s posebnom konjugacijom (Verba anomala)



Pomoćni glagol: sum, esse, fui biti

  Indikativ Konjuktiv
Prezent sum jesam, sam
es
est
sumus
estis
sunt
sim
sis
sit
simus
sitis
sint
Imperfekt eram bijah
eras
erat
eramus
eratis
erant
essem
esses
esset
essemus
essetis
essent
Futur I ero bit ću
eris
erit
enmus
eritis
erunt
 
Perfekt fui bio sam
fuisti
fuit
fuimus
fuistis
fuerunt
fuerim
fueris
fuerit
fuerimus
fueritis
fuerint
Pluskvamperfekt fueram bijah bio
fueras
fuerat
fueramus
fueratis
fuerant
fuissem
fuisses
fuisset
fuissemus
fuissetis
fuissent
Futur II fuero budem (bio)
fueris
fuerit
fuerimus
fuentis
fuerint
 
Imperativ I.
Jedn.
2. es budi!
3.-
Množ. 2. este budite!
3. —
II.
esto budi
esto neka bude!
estote budite!
sunto neka budu!


Particip fut. akt. futurus, -a, -um koji će biti, budući
Infinitiv prez. esse
Infinitiv perf. fuisse
Infinitiv fut. futurum, -am, -um esse ili fore

Složenice glagola esse:
absum, abesse, afui biti odsutan
adsum, adesse, affui biti prisutan
obsum, obesse, obfuiškoditi
praesum, praeesse, praefui biti na čelu
prosum, prodesse, profui koristiti
Particip prezenta imaju samo složenice praesum i absum: praesens, gen. praesentis prisutan; absens, gen. absentis odsutan.

Prosum je postalo od pro(d) i sum. Krajnje d javlja se samo ispred e. Prema tome glasi prezent:
prosum
prodes
prodest
prosumus
prodestis
prosunt

Imperfekt:
Futur I:
Perfekt:
proderam itd.
prodero, proderis itd.
profui itd


Possum, posse potui (moći) u prezentskoj osnovi postalo od pot(e) + sum. U oblicima te osnove ostaje pot- pred samoglasnikom e; ispred s krajnje t prelazi u s, pa odatle ss.
U perfektnoj osnovi taj glagol nije složenica glagola esse, nego uzima osnovu nestaloga glagola potere.

  Indikativ Konjunktiv
Prezent possum mogu
potes
potest
possumus
potestis
possunt
possim
possis
possit
possimus
possltis
possint
Imperfekt poteram mogah
poteras
poterat
poteramus
poteratis
poterant
possem
posses
posset
possemus
possetis
possent
Futur I potero moći ću
poteris
poterit
poterimus
poteritis
poterunt

Perfekt potui mogao sam
potuisti
potuit
potuimus
potuistis
potuerunt
potuerim
potueris
potuerit
potuerimus
potueritis
potuerint
Pluskvamperfekt potueram bijah mogao
potueras
potuerat
potueramus
potueratis
potuerant
potuissem
potuisses
potuisset
potuissemus
potuissetis
potuissent
Futur II potuero budem mogao,
potueris uzmognem
potuerit
potuerimus
potueritis
potuerint
 
Infinitiv prezenta:
Infinitiv perfekta:
posse
potuisse


fero, ferre, tuli, latum nositi Osnove: prezentska fer-, perfektna tul-, particip perfekta latus.

Prezent:
Indik. akt. Konj. akt. Indik. pas. Konj. pas.
fero
fers
fert
ferimus
fertis
ferunt
feram
feras
ferat
feramus
feratis
ferant
feror
ferris
fertur
ferimur
ferimini
feruntur
ferar
feraris
feratur
feramur
feramini
ferantur
Imperfekt:
ferebam
itd.
ferrem
itd.
ferebar
itd.
ferrer
itd.
Futur I akt. Futur I pas. Imper. I Imper. II
feram
feres
feret
itd.
ferar
fereris
feretur
itd.
fer
ferte
ferto ferto fertdte ferunto
Infinitiv prezenta aktiva:
Infinitiv prezenta pasiva:
Infinitiv perfekta aktiva:
Infinitiv perfekta pasiva:
ferre
ferri
tulisse
latum, -am, -um esse
Ostali se oblici pravilno izvode od perfekta tuli i participa perf. latus.


Jednako se konjugiraju složenice:

affero, afferre, attuli, allatum donijeti
aufero, auferre, abstuli, ablatum odnijeti
differo, differre, distuli, dilatum odgoditi; razlikovati se
effero, efferre, extuli, elatum iznijeti
infero, inferre, intuli, illatum, unijeti
offero, offerre, obtuli, ablatum nuditi
refero, referre, rettuli, relatum natrag nositi, javljati
Ovamo ide i glagol: tollo, 3. sustuli, sublatum dići


vo1o, velle, voluihtjeti
nolo, nolle, noluine htjeti (od ne-volo)
malo, malle, malui voljeti (od magis-volo)



Indikativ prezenta:
volo
vis
vult
volumus
vultis
volunt
nolo
non vis
non vult
nolumus
non vultis
nolunt
malo
mavis
mavult
mdlumus
mavultis
malunt
Konjunktiv prezenta:
velim
velis
velit
velimus
velitis
velint
nolim
nolis
nolit
nolimus
nolitis
nolint
malim
malis
malit
malimus
malitis
malint
Indikativ imperfekta:
volebam
volebas

itd.
nolebam
nolčbas

itd
malebam
malebas

itd.
Konjunktiv imperfekta:
vellem
velles
vellet
itd.
nollem
nolles
nollet
itd.
mallem
malles
mallet
itd.
Futur I:
volam
voles
volet

itd.
nolam
noles
nolet

itd.
malam
males
malet
itd.
Infinitiv prezenta:
velle nolle malle
Imperativ:
I --
   --
II --
    --
noli
nolite
nolito
nolitote
--
--
--
--
Perfekt:
volui
voluisti

itd.
nolui
noluisti

itd.
malui
maluisti

itd.

Ostali oblici izvode se pravilno od perfektne osnove

eo, ire, ii, itum ići

Indikativ Konjunktiv
Prezent
eo idem
is
it
imus
itis
eunt
eam
eas
eat
eamus
eatis
eant
Imperfekt
ibam iđah
ibas
ibat
ibamus

itd.
irem
ires
iret
iremus
itd.
Futur I
ibo ići ću
ibis
ibit
ibimus
ibitis
ibunt
 
Perfekt
ii išao sam
isti
iit
iimus
istis
ierunt
ierim
ieris
ierit
ierimus
ieritis
ierint
Indikativ Konjunktiv
Pluskvamperfekt
ieram bijah išao
ieras
itd.
issem
isses

itd.
Futur II
iero budem išao
ieris
itd.
 
Imperativ
I
i idi
-
ite idite
-
II
ito
ito
itote
eunto
Particip prezenta
iens, euntis idući
onaj koji ide
Gerundiv
eundus, eunda, eundum
Infinitiv perfekta aktiva
isse
Supin
I
itum
II
itu


U indikativu perfekta, infinitivu perfekta i konjunktivu pluskvamperfekta ii pred s steže se u i.

Glagol eo je neprelazan pa dolazi u pasivu samo u 3. licu jedn., npr. itur, eatur, itum est.

Jednako se konjugiraju i složenice:
abeo, -ire, -ii, -itum
adeo
axeo
ineo
intereo
odlazim
pristupam
izlazim
ulazim
propadam
obeo
pereo
praeterreo
redeo
transeo
obilazim; umirem
pogibam
mimoilazim
vraćam se
prelazim

fio, fieri, factus sum bivati, postati, dogoditi se

Glagol fio služi kao pasiv glagolu facio, 3. feci, factum činiti. Po tvorbi svojih oblika taj glagol pripada među verba semideponentia.


Indikativ Konjunktiv
Prez. fio, fis, fit
—, —, fiunt
fiam, fias, fiat,
fiamus, fiatis, fiant
Imperf. fiebam, fiebas itd. fierem, fieres, fieret itd.
Fut. I fiam, fies itd.
Perfekt factus sum itd. factus sim itd.
Infinitiv prez.:fieri
Infinitiv perf.:factum, -am, -um esse
Infinitiv fut.:futurum, -am,. -um esse ili fore
Gerundiv:faciendus, -a, -um