Glagoli s posebnom konjugacijom (Verba anomala)

Pomoćni glagol: sum, esse, fui biti

	Indikativ	Konjuktiv
Prezent	sum jesam, sam es est sumus estis sunt	sim sis sit simus sitis sint
Imperfekt	eram bijah eras erat eramus eratis erant	essem esses esset essemus essetis essent
Futur I	ero bit ću eris erit enmus eritis erunt
Perfekt	fui bio sam fuisti fuit fuimus fuistis fuerunt	fuerim fueris fuerit fuerimus fueritis fuerint
Pluskvamperfekt	fueram bijah bio fueras fuerat fueramus fueratis fuerant	fuissem fuisses fuisset fuissemus fuissetis fuissent
Futur II	fuero budem (bio) fueris fuerit fuerimus fuentis fuerint
Imperativ	I. Jedn. 2. es budi! 3.- Množ. 2. este budite! 3. —	II. esto budi esto neka bude! estote budite! sunto neka budu!

Particip fut. akt.	futurus, -a, -um koji će biti, budući
Infinitiv prez.	esse
Infinitiv perf.	fuisse
Infinitiv fut.	futurum, -am, -um esse ili fore

Složenice glagola esse:

absum, abesse, afui	biti odsutan
adsum, adesse, affui	biti prisutan
obsum, obesse, obfui	škoditi
praesum, praeesse, praefui	biti na čelu
prosum, prodesse, profui	koristiti

Particip prezenta imaju samo složenice praesum i absum: praesens, gen. praesentis prisutan; absens, gen. absentis odsutan.

Prosum je postalo od pro(d) i sum. Krajnje d javlja se samo ispred e. Prema tome glasi prezent:

prosum prodes prodest

prosumus prodestis prosunt

Imperfekt: Futur I: Perfekt:

proderam itd. prodero, proderis itd. profui itd

Possum, posse potui (moći) u prezentskoj osnovi postalo od pot(e) + sum. U oblicima te osnove ostaje pot- pred samoglasnikom e; ispred s krajnje t prelazi u s, pa odatle ss.
U perfektnoj osnovi taj glagol nije složenica glagola esse, nego uzima osnovu nestaloga glagola potere.

	Indikativ	Konjunktiv
Prezent	possum mogu potes potest possumus potestis possunt	possim possis possit possimus possltis possint
Imperfekt	poteram mogah poteras poterat poteramus poteratis poterant	possem posses posset possemus possetis possent
Futur I	potero moći ću poteris poterit poterimus poteritis poterunt
Perfekt	potui mogao sam potuisti potuit potuimus potuistis potuerunt	potuerim potueris potuerit potuerimus potueritis potuerint
Pluskvamperfekt	potueram bijah mogao potueras potuerat potueramus potueratis potuerant	potuissem potuisses potuisset potuissemus potuissetis potuissent
Futur II	potuero budem mogao, potueris uzmognem potuerit potuerimus potueritis potuerint
Infinitiv prezenta: Infinitiv perfekta:	posse potuisse

fero, ferre, tuli, latum nositi Osnove: prezentska fer-, perfektna tul-, particip perfekta latus.

Prezent:
Indik. akt.	Konj. akt.	Indik. pas.	Konj. pas.
fero fers fert ferimus fertis ferunt	feram feras ferat feramus feratis ferant	feror ferris fertur ferimur ferimini feruntur	ferar feraris feratur feramur feramini ferantur
Imperfekt:
ferebam itd.	ferrem itd.	ferebar itd.	ferrer itd.
Futur I akt.	Futur I pas.	Imper. I	Imper. II
feram feres feret itd.	ferar fereris feretur itd.	fer ferte	ferto ferto fertdte ferunto
Infinitiv prezenta aktiva: Infinitiv prezenta pasiva: Infinitiv perfekta aktiva: Infinitiv perfekta pasiva:		ferre ferri tulisse latum, -am, -um esse
Ostali se oblici pravilno izvode od perfekta tuli i participa perf. latus.

Jednako se konjugiraju složenice:

affero, afferre, attuli, allatum	donijeti
aufero, auferre, abstuli, ablatum	odnijeti
differo, differre, distuli, dilatum	odgoditi; razlikovati se
effero, efferre, extuli, elatum	iznijeti
infero, inferre, intuli, illatum,	unijeti
offero, offerre, obtuli, ablatum	nuditi
refero, referre, rettuli, relatum	natrag nositi, javljati
Ovamo ide i glagol: tollo, 3. sustuli, sublatum dići

vo1o, velle, volui	htjeti
nolo, nolle, nolui	ne htjeti (od ne-volo)
malo, malle, malui	voljeti (od magis-volo)

Indikativ prezenta:
volo vis vult volumus vultis volunt	nolo non vis non vult nolumus non vultis nolunt	malo mavis mavult mdlumus mavultis malunt
Konjunktiv prezenta:
velim velis velit velimus velitis velint	nolim nolis nolit nolimus nolitis nolint	malim malis malit malimus malitis malint
Indikativ imperfekta:
volebam volebas itd.	nolebam nolčbas itd	malebam malebas itd.
Konjunktiv imperfekta:
vellem velles vellet itd.	nollem nolles nollet itd.	mallem malles mallet itd.
Futur I:
volam voles volet itd.	nolam noles nolet itd.	malam males malet itd.
Infinitiv prezenta:
velle	nolle	malle
Imperativ:
I --    -- II --     --	noli nolite nolito nolitote	-- -- -- --
Perfekt:
volui voluisti itd.	nolui noluisti itd.	malui maluisti itd.

Ostali oblici izvode se pravilno od perfektne osnove

eo, ire, ii, itum ići

Indikativ Konjunktiv Prezent eo idem is it imus itis eunt eam eas eat eamus eatis eant Imperfekt ibam iđah ibas ibat ibamus itd. irem ires iret iremusitd. Futur I ibo ići ću ibis ibit ibimus ibitis ibunt   Perfekt ii išao sam isti iit iimus istis ierunt ierim ieris ierit ierimus ieritis ierint

Indikativ Konjunktiv Pluskvamperfekt ieram bijah išao ieras itd. issem isses itd. Futur II iero budem išao ieris itd.   Imperativ I i idi - ite idite - II ito ito itote eunto Particip prezenta iens, euntis idući onaj koji ide Gerundiv eundus, eunda, eundum Infinitiv perfekta aktiva isse Supin I itum II itu

U indikativu perfekta, infinitivu perfekta i konjunktivu pluskvamperfekta ii pred s steže se u i.

Glagol eo je neprelazan pa dolazi u pasivu samo u 3. licu jedn., npr. itur, eatur, itum est.

Jednako se konjugiraju i složenice:

abeo, -ire, -ii, -itum adeo axeo ineo intereo

odlazim pristupam izlazim ulazim propadam

obeo pereo praeterreo redeo transeo

obilazim; umirem pogibam mimoilazim vraćam se prelazim

fio, fieri, factus sum bivati, postati, dogoditi se

Glagol fio služi kao pasiv glagolu facio, 3. feci, factum činiti. Po tvorbi svojih oblika taj glagol pripada među verba semideponentia.

	Indikativ	Konjunktiv
Prez.	fio, fis, fit —, —, fiunt	fiam, fias, fiat, fiamus, fiatis, fiant
Imperf.	fiebam, fiebas itd.	fierem, fieres, fieret itd.
Fut. I	fiam, fies itd.	—
Perfekt	factus sum itd.	factus sim itd.
Infinitiv prez.:	fieri
Infinitiv perf.:	factum, -am, -um esse
Infinitiv fut.:	futurum, -am,. -um esse ili fore
Gerundiv:	faciendus, -a, -um