Dz od 6.9.2012

Kompariraj priloge
Doctus 3
Docte/doctius/doctissime

Dilligens,ntis
Dilligenter/dilligentius/dilligentissime

Ocloratus.3
Oclorate / ocloratius/ocloratissime

Humilis,e
Humiliter/humilius / humillimus

Pulcher , a , um
Pulchre/ pulchrius/ pulchrissime

ZAMJENICE (PRONOMINA)

Lične zamjenice (Pronomina personalia)

§ 45.

	jednina		množina
nom. gen. dat. ak. abl.	ego       ja mei       mene, me mihi       meni, mi me       mene, me me       mnom(e)	tu       ti tui       tebe, te tibi       tebi, ti te       tebe, te te       tobom	nos       mi nostri, nostrum nas nobis       nama nos       nas nobis       nama	vos       vi vestri, vestrum vas vobis       vama vos       vas vobis       vama

Ego je lična zamjenica za 1. lice, tu za 2. lice, a za 3. lice nema u latinskom jeziku lične zamjenice, nego se upotrebljava pokazna zamjenica is, ea, id sa značenjem: on, ona, ono.
Genitivi množ. nostrum, vestrum dolaze samo u partitivnom značenju. U ablativu jedn. i množ. prijedlog cum (sa) veže se sa zamjenicom ovako: mecum sa mnom, tecum, nobiscum, vobiscum.

§ 46.

Lična povratna zamjenica (pronomen personale reflexivum)

nom. gen. dat. ak. abl.

- sui sibi se se (secum)

- sebe sebi sebe, se sobom (sa sobom)

Ti oblici služe i za jedninu i za množinu.
Latinski jezik upotrebljava povratnu zamjenicu samo kad se odnosi na subjekt 3. lica, a mi je upotrebljavamo i onda kad se odnosi na subjekt 1. ili 2. lica, npr.

nutrio me	hranim se	nutrimus nos	hranimo se
nutris te	hraniš se	nutritis vos	hranite se
nutrit se	hrani se	nutriunt se	hrane se

Posvojne zamjenice (Pronomina possessiva)

§ 47.

m e u s,   m e a,   m e u m t u u s,   t u a,   t u u m n o s t e r,   n o s t r a,   n o s t r u m v e s t e r,   v e s t r a,   v e s t r u m

moj, moja, moje tvoj, tvoja, tvoje naš, naša, naše vaš, vaša. vaše

Meus ima vok. jedn. muškog roda: mi, npr. mi pater! moj oče!

§ 48.

Osim tih posvojnih zamjenica latinski jezik ima, kao i naš, posvojnu povratnu zamjenicu suus, sua, suum (svoj, svoja, svoje), koja se kao i lična povratna zamjenica proteže samo na subjekt 3. lica, npr.

habet suum librum habent suum librum

ima svoju knjigu imaju svoju knjigu

§ 49.

Pazi na razliku u upotrebi posvojnih zamjenica između latinskog i našeg jezika:

habeo meum librum habes tuum librum habet suum librum habemus nostrum librum habetis vestrum librum habent suum librum

imam svoju knjigu imaš svoju knjigu ima svoju knjigu imamo svoju knjigu imate svoju knjigu imaju svoju knjigu

Za posvojnu zamjenicu 3. lica jednine njegov i njezin upotrebljava se u svim padežima jednine i množine eius (to je genitiv jedn. zamjenice is, ea, id), a za njihov upotrebljava se gen. množ. iste zamjenice: eorum (ili earum kad se odnosi na ženski rod), npr. liber eius njegova knjiga liber eorum ili earum njihova knjiga.
Razlikuj: habet eius librum ima njegovu knjigu, habet suum librum ima svoju knjigu.

§ 50.

Pokazne zamjenice (Pronomina đemonstrativa)

hic, haec, hoc iste, ista, istud ille, illa, illud ipse, ipsa, ipsum

ovaj, ova, ovo taj, ta, to onaj, ona, ono sam, sama, samo

	Jednina			Množina
Nom.	hic	haec	hoc	hi	hae	haec
Gen.	huius			horum
Dat.	huic			his
Ak.	hunc	hanc	hoc	hos	has	haec
Abl.	hoc	hac	hoc	his
Nom.	ille	illa	illud	illi	illae	illa
Gen.	illius			illorum	illarum	illorum
Dat.	illi			illis
Ak.	illum	illam	illud	illos	illas	illa
Abl.	illo	illa	illo	illis

Iste, ista, istud deklinira se kao ille, illa, illud.
Jednako se deklinira i ipse, ipsa, ipsum, jedino srednji rod u nom. i akuz. jedn. ima na kraju -m, a ne -d.

§ 51.

is, ea, id idem, eadem, idem

onaj, ona, ono; on, ona, ono isti, ista, isto

	Jednina			Množina
Nom.	Is	ea	id	ii (ei)	eae	ea
Gen.	eius			eorum	earum	eorum
Dat.	ei			iis (eis)
Ak.	eum	eam	id	eos	eds	ea
Abl.	eo	ea	eo	iis (eis)

	Jednina			Množina
Nom.	idem	eadem	idem	iidem (idem)	eaedem	eadem
Gen.	eiusdem			eorundem	earundem	eorundem
Dat.	eidem			isdem (eisdem)
Ak.	eundem	eandem	idem	eodem	eadem	eodem
Abl.	eodem	eadem	eodem	isdem (eisdem)

Idem, eadem, idem složeno je od is, ea, id i nepromjenljive čestice -dim. U akuz. jedn. i gen. množ. ispred -dem prelazi mun, dakle eundem, eandem, eorundem, earundem.
Odnosne zamjenice (Pronomina relativa)


qui, quae, quod koji, koja, koje; tko, što

	Jednina			Množina
Nom.	qui	quae	quod	qui	quae	quae
Gen.	cuius			qudrum	quarum	quorum
Dat.	cui			quibus
Ak.	quem	quam	quod	quos	quas	quae
Abl.	quo	qud	quo	quibus

Mjesto cum quo, cum qua, cum quibus kaže se i guocum, quacum, guibuscum.
Genitiv jedn. relativne zamjenice često prevodimo: čiji, a, -e.


Upitne zamjenice (Pronomina interrogativa)

§ 53.

1. quis? quid? tko? što?
   
   

   Nom.	quis	quid
   Gen.	cuius
   Dat.	cui
   Ak.	quem	quid
   Abl.	quo

   
   
   
   
2. qui? (ili quis) quae? quod? koji, -a, -e?

Neodređene zamjenice (Pronomina indefinita)

§ 54.

1.
aliquis, aliquid (imenički) netko, nešto
aliqui, aliqua, aliquod (pridjevski) neki, -a, -o

	Jednina
Nom.	aliquis	aliquid
Gen.	alicuius
Dat.	altcui
Ak.	aliquem	aliquid
Abl.	aliquo

	Jednina			Množina
N.	aliqui	aliqua	aliquod	aliqui	aliquae	aliqua
G	alicuius			aliquorum	aliquarum	aliquorum
D.	alicui			aliquibus
A.	aliquem	aliquam	aliquod	aliquos	aliquas	aliqua
Ab.	aliquo	aliqua	allquo	aliquibus

Mjesto te zamjenice stoji quis, quid (tko, što), odnosno qui, qua ili quae, quod (koji, koja, koje) iza si, nisi, ne, num i relativnih riječi (quo što, quanto koliko, ubi gdje i dr.).

2.

qudam, quiddam	(imenički) netko, nešto
qutdam, quaedam, quoddam	(pridjevski) neki, -a, -o

Deklinira se samo prvi dio, a -dam se ne mijenja.
Pazi! Akuz. jedn. quendam, quandam, gen. množ. quorundam, quarundam.

3.

quisque, quidque	(imen.) svatko, svašto
quisque, quaeque, quodque	(pridj.) svaki, -a, -o

4.

quilibet, quidlibet	(imen.) tko mu drago
quilibet, quaelibet, quodlibet	(pridj.) koji mu drago

§ 55.

Neodređenim zamjenicama po svom su značenju srodni opće odnosne zamjenice:

quicumque, quaecumque, quodcumque	koji god
quisquis, quidquid	tko god

Zamjenički pridjevi (Adiectiva pronominalia)

§ 56.

unus, -a, -um jedan
solus, -a, -um sam
totus, -a, -um čitav
ullus, -a, -um ijedan
nullus, -a, -um nijedan
uter, utra, utrum koji (od dvojice)
uterque, utrdque, utrumque jedan i drugi
alter, -era, -erum drugi(od dvojice)
neuter, -tra, -trum nijedan (od dvojice)
alius, -a, -ud drugi (od više njih)

Zamjenički pridjevi imaju u gen. jedn, za sva tri roda nastavak -ius, a u dat. jedn. -i, npr. unius, nullius, alterius; uni, nulli, alteri.

§ 57.

nemo nitko
nihil ništa

Nom.	nemo	nihil
Gen.	nullius	nullius rei
Dat.	nemini	nulli rei
Ak.	neminem	nihil
Abl.	nullo	nulla rei

Nemo tvori gen. i abl. od zamjeničkog pridjeva nullus.
Nihil tvori gen., dat. i abl. od nulla res.

PRILOZI (ADVERBIA)

§ 43.

U latinskom jeziku ima priloga načina, vremena i mjesta. Prilozi načina tvore se od pridjeva.

Adverbia modi:

Nominativ	Genitiv	Prilog
doctus pulcher acer fortis felix sapiens	doct-i pulchr-i acr-is fort-is felic-is sapient-is	doct-e učeno pulchr-e lijepo acr-iter oštro fort-iter hrabro felic-iter sretno sapient-er mudro

Od pridjeva na -us, -a, -um i -er, -a, -um tvore se prilozi tako da se u genitivu jedn muškog roda odbaci završetak -i i doda -e.
Od pridjeva treće deklinacije tvore se prilozi tako da se odbaci genitivni završetak -is i doda -iter.
Od pridjeva i participa na -ens i -ans tvore se prilozi tako da se odbaci genitivni završetak -is i doda -er.

§ 44.

Komparacija priloga

docte — doctius — doctisstme
pulchre — piilchrius — pulcherrime
acriter — acrius — acerritme
fortiter — fortius — fortissime
sapienter — sapientius — sapientissime

Komparativ priloga jednak je komparativu pridjeva u nam. jedn. srednjeg roda.
Superlativ priloga tvori se tako da se u superlativu pridjeva završetak muškog roda -us zamijeni sa -e.

Komparacija pridjeva

I latinski pridjevi imaju tri stupnja: pozitiv, komparativ i superlativ.
Komparativ se tvori tako da se u pozitivu odbaci genitivni završetak jedn. muškoga roda, i to u II deklinaciji -i, a u III -is, i doda za muški i ženski rod -ior, a za srednji -ius.

Pozitiv	Gen. jedn.	Komparativ
		m. f.	n.
clarus (slavan) pulcher (lijep) acer (oštar) brevis (kratak) sapiens (mudar)	clar (i) pulchr (-i) acr (-is) brev (-is) sapient (-is)	clar -ior pulchr-ior dcr-ior brev-ior sapient-ior	clar -ius pulchr-ius dcr-ius brev-ius sapient-ius

Svi se komparativi dekliniraju po III, suglasničkoj deklinaciji; imaju, dakle, u abl. jedn. -e, u nom. akuz. i vok. množine srednjeg roda -a, u gen. množine -um.

	jednina	množina
nom. gen. dat. ak. vok. abl.	m. f.            n. clarior clarius clarioris clariori clariorem clarius clarior clarius clariore	m. f.            n. clariores clariora clariorum clarioribus clariores clariora clariores clariora clarioribus

§ 36.

Superlativ se tvori tako da se pozitivu u gen. jedn. muškog roda odbace nastavci -i ili -is i dodaju nastavci -issimus, -issima, -issimum.

clarus brevis sapiens

clar-isstmus, -a, -um brev-issimus, -a, -um sapient-issimus, -a, -um

§ 37.

Pridjevi na -er tvore superlativ tako da se nominativu jedn. muškoga roda u pozitivu doda -rimus, -a, -um, npr. liber: liberimus, cšler: celerrimus.

§ 38.

Neki pridjevi na -ilis tvore superlativ tako da se pozitivu u genitivu jednine odbaci krajnje -is i doda -limus, -a, -um, na primjer:

facilis (lak) difficilis (težak) similis (sličan) dissimilis (različan)

facil-limus difficil-limus simil-limus dissimil-limus

Nepravilna komparacija

§ 39.

Ovi pridjevi tvore komparaciju od različitih osnova:

Pozitiv	Komparativ	Superlativ
bonus (dobar) malus (zao) magnus (velik) parvus (malen) multus (mnogi)	melior, melius peior, peius maior, maius minor, minus plus (n.), množina: plures, -a, gen. plurium	optimus, -a, -um pessimus, -a, -um maximus, -a, -um minimus, -a, -um plurimus, -a, -um

Nepotpune i promjenjive imenice

Nepotpune imenice (defectiva)

§ 33.

Defectiva numero zovu se imenice koje imaju samo jedan broj, i to: singularia tantum ako imaju samo jedninu, a pluralia tantum ako imaju samo množinu, npr.

Singularia tantum
iusittia, -ae, f. aurum, -i, n. Caesar, -aris, m. Singidunum, -i, n.	pravednost zlato Cezar Beograd
Pluralia tantum
divitiae, -arum, f. insidiae, -arum, f. tenebrae, -arum, f. Athenae, -arum, f. liberi, -orum, m. Delphi, -orum, m. maiores, -um, m. arma, -drum, n. castra, -orum, n. moenia, -um, n.	bogatstvo zasjeda tmina Atena djeca Delfi preci oružje tabor zidine

Imenice s različitim značenjem u množini

§ 34.

Neke imenice imaju u množini drugo značenje nego u jednini, npr.

aqua copia littera auocilium impedimentum finis, m.

voda obilje slovo pomoć zapreka međa

aquae toplice; Aquae Iasae Varaždinske Toplice copiae čete litterae pismo; književnost auxilia pomoćne čete impedimenta prtljaga fines zemlja

Peta ili e-deklinacija

Nom. jedn. svršava se na -es, a gen. jedn. na -ei. U završetku -ei iza samoglasnika e je dugo, a iza stiglasnikaa 3e kratko, npr. dies, gen. diei dan, ali fides, gen. fidei vjera.

	jednina		množina
nom. gen. dat. ak. vok. abl.	dies diei diei diem dies die	res rei rei rem res re	dies dierum diebus dies dies diebus	res rerum rebus res res rebus

Potpunu množinu imaju samo dies i res, a ostale ili nemaju množine ili u množini imaju samo akuzativ.

Imenice te deklinacije ženskoga su roda, a izuzetno su muškoga roda dies dan i meridies podne, ali dies može u jednini biti i ženskoga roda kad znači: rok, vrijeme, npr dies certa određeni rok.

Četvrta ili u-deklinacija

Završetak nominativa jedn. je -us ili -u, a genitiva jedn. -us.Imenice na -us muškoga su roda, a na -u srednjega.

	jednina		množina
nom. gen. dat. ak. vok. abl.	casus pad casus casuui casum casuus casu	cornu rog cornus cornu cornu cornu cornu	casus casuum casibus casus casus casibus	cornua cornuum cornibus cornua cornua cornibus

§ 30.

Imenica domus, -us, f. (kuća) ima abl. jedn. i akuz. množ. po II deklinaciji: domo i domos. Domi (kod kuće) stari je lokativ.
Neke imenice na -us završavaju se u dat. i abl. množ. na -ubus mjesto na -ibbus, npr. lacus, jezero, portus luka, quercus hrast, arcus luk, tribus (kotar) imaju locubus, portubus, quercubus, arcubus i tribubus.

§ 31.

Izuzetno su ženskoga roda: Idus (gen. Iduum) 13. ili 15. dan u mjesecu, tribus kotar, porticus trijem, acus igla, manus ruka, domus kuća.

Neke nepravilne imenice III deklinacije

Iuppiter, Iovis, Iovi, Iovem, Iuppiter, Iove Jupiter
iter, itineris, put; množ. itinera
vis, vim, vi, f. sila; množ. vires, virium, viribus itd.
bos, bovis, m. i f. govedo; gen. množ. boum, dat. množ. bubus ili bobus
senex, senis, m. starac; gen. množ. senum

Pridjevi 3. deklinacije

Pridjevi III deklinacije

§ 26.

Pridjevi treće deklinacije pripadaju -i osnovama. I za njih vrijedi: -i, -ia, -ium, tj. abl. jedn. -i, nom. akuz. i vok. množ. neutra -ia, a gen. množ. -ium.
Ima ih sa tri, sa dva i s jednim završetkom.
Tri su završetka: -er, -ris, -re, npr, acer, acris, acre oštar, celer, celeris, celere brz.
Dva su završetka: -is, -e, i to -is za muški i ženski rod, a -e za srednji, npr. utilis, utile koristan.
Jedan završetak za sva tri roda imaju npr. audax, gen. audacis odvažan, sapiens, gen. sapientis mudar.

Deklinacija pridjeva sa tri završetka

	jednina			množina
	m.	f.	n.	m.	f.	n.
nom.	acer	acris	acre	acres	acres	acria
gen.	acris (za sva tri roda)			acri (za sva tri roda)
dat.	acri (za sva tri roda)			acri (za sva tri roda)
ak.	acrem	acrem	acre	acres	acres	acria
vok.	acer	acris	acre	acres	acres	acria
abl.	acri (za sva tri roda)			acribus (za sva tri roda)

Deklinacija pridjeva sa dva završetka

	jednina		množina
	m. f.	n.	m. f.	n.
nom.	utilis	utile	utiles	utilia
gen.	utilis		utilium
dat.	utili		utilibus
ak.	utilem	utile	utiles	utilia
vok.	utilis	utile	utiles	utilia
abl.	utili		utilibus

Deklinacija pridjeva s jednim završetkom

	jednina	množina
	m. f. n.	m. f.	n.
nom.	audax	audaces	audacia
gen.	audacis	audacium
dat.	audaci	audacibus
ak.	audacem audax	audaces	audacia
vok.	audax	audaces	audacia
abl.	audaci	audacibus

§ 27.

Ovi pridjevi s jednim završetkom:
dives, divitis bogat, pauper, pauperis siromašan, vetus, veteris (star)
imaju u abl. jedn.: divite, paupere, vteere, a u gen. množ. divitum, pauperum, veterum.
U nom. akuz. i vok. množ. srednjega roda upotrebljava se jedino vetera od vetus.