Tvorba indikativa perfekta passivnog

 

 

Indikativ perfekta tvori se tako da se participu pasivnog  perfekta pridruže oblici glagola BITI

 

amo ,1

amatus 3 sum                              

amatus 3 es                                

amatus 3 est

 

amati 3 sumus

amati 3 estis

amati 3 sunt

Vježba tvorbe participa

seco ,1,	sectus,a,um
do ,1,	datus,a,um
doceo ,2,	doctus,a,um
iubeo ,2,	iustus,a,um
tego ,3,	tectus,a,um
mitto ,3,	missus,a,um
ludo ,3,	lusus,a,um
pello ,3,	pulsus,a,um
sepeli ,4,	sepultus,a,um

Tvorba perfektne osnove

§ 89.

1. Perfekt na -vi
   

   rogo, 1. rogavi, rogatum deleo, 2. delevi, deletum peto, 3. petivi, petitum punio, 4. punivi, punitum

   pitati razoriti tražiti kazniti

   
   Većina glagola I i IV konjugacije tvori perfekt na -vi.
2. Perfekt na -ui
   

   veto, 1. vetui, vetitum moneo, 2. monui, monitum colo, 3. colui, cultum aperio, 4. aperui, apertum

   zabranjivati opominjati štovati otvarati

   
   
3. Perfekt na -i
   

   solvo, 3. solvi, solutum

   odriješiti

   
   
4. Perfekt na -i s otezanjem osnovnog samoglasnika

   video, 2. vidi, visum lego, 3. legi, lectum venio, 4. veni, ventum

   vidjeti čitati (legit čita, legit pročitao je) doći (venit dolazi, venit došao je)

   
   
5. Perfekt na -si
   

   rideo, 2. risi, risum scribo, 3. scripsi, scriptum sentio, 4. sensi, sensum

   smijati se pisati osjećati

6. Perfekt s reduplikacijom
   

   do, dare, dedi, datum circumdo, cirumdare, circumdedi, circumdatum mordeo, 2. momordi, morsum pello, 3, pepuli, pulsum

   dati opkoliti gristi tjerati

Pregled glagolskih oblika

U tabelama su navedeni aktivni i pasivni oblici konjugacija prema osnovama od kojih se ti oblici tvore, tj. prema
sprezentskoj, perfektnoj i participskoj osnovi.

Većina glagola I konjugacije svršava se u perfektu na -avi, a u participu perfekta na -atum. Zato se takvi glagoli navode samo u 1. licu prezenta i infinitivu, npr. rogo, 1.

Isto tako, većina glagola IV konjugacije ima u perfektu završetak -ivi, a u participu perfekta -itum. Takvi se glagoli zbog toga navode ovako: -punio, 4.

	Konjugacija: I		Konjugacija: II	Konjugacija: III	Konjugacija: IV
Indikativ prezenta	rogo roga -s roga -t roga -mus roga -tis roga -nt	pitam pitaš pita pitamo pitate pitaju	mone -o mone -s mone -t mone -mus mone -tis mone -nt	scrib -o scrib -i-s scrib -i-t scrib -i-mus scrib -i-tis scrib -u-nt	puni -o puni -s puni -s puni -mus puni -tis puni -u-nt
Indikativ imperfekta	roga -ba-m roga -ba-s roga -ba-t roga -ba-mus roga -ba-tis roga -ba-nt	pitah pitaše pitaše pitasmo pitaste pitahu	mone -ba-m mone -ba- s mone -ba-t mone -ba- mus mone -ba-tis mone -ba- nt	scrib -e-ba-m scrib -e-ba-s scrib-e-ba- t scrib -e-ba-mus scrib -e-ba-tis scrib -e-ba-nt	puni-e -ba-m puni -e-ba-s puni -e-ba-t puni -e-ba-mus puni -e-ba-tis puni -e-ba-nt
Futur I	roga-bo roga -bi-s roga -bi-t roga -bimus roga -bi-tis roga -bu-nt	pitat ću pitatćeą pitat će pitat ćemo pitat ćete pitat će	mone -bo mone -bi-s mone -bi-t mone -bi-mus mone -bi-tis mone -bu-nt	scrib-a- m scrib -e- s scrib-e- t scrib -e- mus scrib -e- tis scrib -e-nt	puni -a-m puni -e-s puni -e-t puni -e-mus puni -e- tis puni -e-nt
Imperativ	J. roga M. roga-te J.roga  roga M. roga roga	pitaj pitajte pitaj neka pita pitajte neka pitaju	J. mone M. mone-te mone -to mone -to mone -tote mone -nto	scrib -e scrib -i-te scrib -i-to scrib -i-to scrib -i-tote scrib -i-nto	puni puni -t puni -to puni -to puni -tote puni -u-nto
Konjuktiv prezenta	roge- m roge- s roge- t roge- mus roge- tis roge- nt		mone -a-m mone -a-s mone -a- t mone -a-mus mone -a-tis mone -a-nt	scrib-a-m scrib -a-s scrib -a-t scrib -a-mus scrib -a-tis scrib -a-nt	puni -a-m puni -a-s puni -a-t puni -a-mus puni -a-tis puni -a-nt
Konjuktiv imperfekta	roga-re- m roga-re-s roga-re-t roga-re-mus roga-re-tis roga-re-nt		mone-re-m mone -re-s mone -re-t mone-re-mus mone -re-tis mone -re-nt	scrib-e-re-m scrib-e-re- s scrib-e-re-t scrib-e-re-mus scrib-e-re-tis scrib-e-re- nt	puni-re-m puni-re-s puni-re-t puni-re-mus puni-re-tis puni-re- nt
Glagolska imena	Infinitiv prezenta: roga-re	pitati	mone-re	scrib-e-re	puni-re
	Particip prezenta: roga-ns (roga-ntis)	pitajući onaj koji pita	mone-ns (mone-ntis)	scrib-e-ns (scrib-e-ntis)	puni-e-ns (puni-e-ntis)
	Gerund: gen. roga-ndi dat. roga-ndo ak. roga-ndum abl. roga-ndo	pitanja pitanju pitanje pitanjem, pitajući	mone-ndi mone-ndo mone-ndum mone-ndo	scrib-e-ndi scrib-e-ndo scrib-e-ndum scrib-e-ndo	puni-e-ndi puni-e-ndo puni-e-ndum puni-e-ndo

Oblici prezentske osnove

§ 74.

Pasiv

	Konjugacija: I		Konjugacija: II	Konjugacija: III	Konjugacija: IV
Indikativ prezenta	rogo-r roga-ris roga-tur roga-mur roga-mini roga-ntur	bivam pitan ili pitaju me ili pitam se	mone-o-r mone-ris mone-tur mone-mur mone-mini mone-ntur	scrib-o-r scrib-e-ris scrib-i-tur scrib-i-mur scrib-i-mini scrib-u-ntur	puni-o-r puni-ris puni-tur puni-mur puni-mini puni-u-ntur
Indikativ imperfekta	roga-ba-r roga-ba-ris roga-ba-tur roga-ba-mur roga-ba-mini roga-ba-ntur	bijah pitan ili pitahu me ili pitah se	mone-ba-r mone-ba-ris mone-ba-tur mone-ba-mur mone-ba-mini mone-ba-ntur	scrib-e-ba-r scrib-e-ba-ris scrib-e-ba-tur scrib-e-ba-mur scrib-e-ba-mini scrib-e-ba-ntur	puni-e-ba-r puni-e-ba-ris puni-e-ba-tur puni-e-ba-mur puni-e-ba-mini puni-e-ba-ntur
Futur I	roga-bo-r roga-be-ris roga-bi-tur roga-bi-mur roga-bi-mini roga-bu-ntur	bit ću pitan ili pitat će me ili pitat ću se	mone-bo-r mone-be-ris mone-bi-tur mone-bi-mur mone-bi-mini mone-bu-ntur	scrib-a-r scrib-e-ris scrib-e-tur scrib-e-mur scrib-e-mini scrib-e-ntur	puni-a-r puni-e-ris puni-e-tur puni-e-mur puni-e-mini puni-e-ntur
Konjuktiv prezenta	roge-r roge-ris roge-tur roge-mur roge-mini roge-ntur		mone-a-r mone-a-ris mone-a-tur mone-a-mur mone-a-mini mone-a-ntur	scrib-a-r scrib-a-ris scrib-a-tur scrib-a-mur scrib-a-mini scrib-a-ntur	puni-a-r puni-a-ris puni-a-tur puni-a-mur puni-a-mini puni-a-ntur
Konjuktiv imperfekta	roga-re-r roga-re-ris roga-re-tur roga-re-mur roga-re-mini roga-re-ntur		mone-re-r mone-re-ris mone-re-tur mone-re-mur mone-re-mini mone-re-ntur	scrib-e-re-r scrib-e-re-ris scrib-e-re-tur scrib-e-re-mur scrib-e-re-mini scrib-e-re-ntur	puni-re-r puni-re-ris puni-re-tur puni-re-mur puni-re-mini puni-re-ntur
Glagolska imena: Infinitiv prezenta	roga-ri	biti pitan	mone-ri	scrib-i	puni-ri
Glagolska imena: Gerundiv	roga-ndus, -a, um	onaj koji treba da se pita	mone-ndus, -a, um	scrib-ndus, -a, um	puni-ndus, -a, um

Dz od 6.9.2012

Kompariraj priloge
Doctus 3
Docte/doctius/doctissime

Dilligens,ntis
Dilligenter/dilligentius/dilligentissime

Ocloratus.3
Oclorate / ocloratius/ocloratissime

Humilis,e
Humiliter/humilius / humillimus

Pulcher , a , um
Pulchre/ pulchrius/ pulchrissime

ZAMJENICE (PRONOMINA)

Lične zamjenice (Pronomina personalia)

§ 45.

	jednina		množina
nom. gen. dat. ak. abl.	ego       ja mei       mene, me mihi       meni, mi me       mene, me me       mnom(e)	tu       ti tui       tebe, te tibi       tebi, ti te       tebe, te te       tobom	nos       mi nostri, nostrum nas nobis       nama nos       nas nobis       nama	vos       vi vestri, vestrum vas vobis       vama vos       vas vobis       vama

Ego je lična zamjenica za 1. lice, tu za 2. lice, a za 3. lice nema u latinskom jeziku lične zamjenice, nego se upotrebljava pokazna zamjenica is, ea, id sa značenjem: on, ona, ono.
Genitivi množ. nostrum, vestrum dolaze samo u partitivnom značenju. U ablativu jedn. i množ. prijedlog cum (sa) veže se sa zamjenicom ovako: mecum sa mnom, tecum, nobiscum, vobiscum.

§ 46.

Lična povratna zamjenica (pronomen personale reflexivum)

nom. gen. dat. ak. abl.

- sui sibi se se (secum)

- sebe sebi sebe, se sobom (sa sobom)

Ti oblici služe i za jedninu i za množinu.
Latinski jezik upotrebljava povratnu zamjenicu samo kad se odnosi na subjekt 3. lica, a mi je upotrebljavamo i onda kad se odnosi na subjekt 1. ili 2. lica, npr.

nutrio me	hranim se	nutrimus nos	hranimo se
nutris te	hraniš se	nutritis vos	hranite se
nutrit se	hrani se	nutriunt se	hrane se

Posvojne zamjenice (Pronomina possessiva)

§ 47.

m e u s,   m e a,   m e u m t u u s,   t u a,   t u u m n o s t e r,   n o s t r a,   n o s t r u m v e s t e r,   v e s t r a,   v e s t r u m

moj, moja, moje tvoj, tvoja, tvoje naš, naša, naše vaš, vaša. vaše

Meus ima vok. jedn. muškog roda: mi, npr. mi pater! moj oče!

§ 48.

Osim tih posvojnih zamjenica latinski jezik ima, kao i naš, posvojnu povratnu zamjenicu suus, sua, suum (svoj, svoja, svoje), koja se kao i lična povratna zamjenica proteže samo na subjekt 3. lica, npr.

habet suum librum habent suum librum

ima svoju knjigu imaju svoju knjigu

§ 49.

Pazi na razliku u upotrebi posvojnih zamjenica između latinskog i našeg jezika:

habeo meum librum habes tuum librum habet suum librum habemus nostrum librum habetis vestrum librum habent suum librum

imam svoju knjigu imaš svoju knjigu ima svoju knjigu imamo svoju knjigu imate svoju knjigu imaju svoju knjigu

Za posvojnu zamjenicu 3. lica jednine njegov i njezin upotrebljava se u svim padežima jednine i množine eius (to je genitiv jedn. zamjenice is, ea, id), a za njihov upotrebljava se gen. množ. iste zamjenice: eorum (ili earum kad se odnosi na ženski rod), npr. liber eius njegova knjiga liber eorum ili earum njihova knjiga.
Razlikuj: habet eius librum ima njegovu knjigu, habet suum librum ima svoju knjigu.

§ 50.

Pokazne zamjenice (Pronomina đemonstrativa)

hic, haec, hoc iste, ista, istud ille, illa, illud ipse, ipsa, ipsum

ovaj, ova, ovo taj, ta, to onaj, ona, ono sam, sama, samo

	Jednina			Množina
Nom.	hic	haec	hoc	hi	hae	haec
Gen.	huius			horum
Dat.	huic			his
Ak.	hunc	hanc	hoc	hos	has	haec
Abl.	hoc	hac	hoc	his
Nom.	ille	illa	illud	illi	illae	illa
Gen.	illius			illorum	illarum	illorum
Dat.	illi			illis
Ak.	illum	illam	illud	illos	illas	illa
Abl.	illo	illa	illo	illis

Iste, ista, istud deklinira se kao ille, illa, illud.
Jednako se deklinira i ipse, ipsa, ipsum, jedino srednji rod u nom. i akuz. jedn. ima na kraju -m, a ne -d.

§ 51.

is, ea, id idem, eadem, idem

onaj, ona, ono; on, ona, ono isti, ista, isto

	Jednina			Množina
Nom.	Is	ea	id	ii (ei)	eae	ea
Gen.	eius			eorum	earum	eorum
Dat.	ei			iis (eis)
Ak.	eum	eam	id	eos	eds	ea
Abl.	eo	ea	eo	iis (eis)

	Jednina			Množina
Nom.	idem	eadem	idem	iidem (idem)	eaedem	eadem
Gen.	eiusdem			eorundem	earundem	eorundem
Dat.	eidem			isdem (eisdem)
Ak.	eundem	eandem	idem	eodem	eadem	eodem
Abl.	eodem	eadem	eodem	isdem (eisdem)

Idem, eadem, idem složeno je od is, ea, id i nepromjenljive čestice -dim. U akuz. jedn. i gen. množ. ispred -dem prelazi mun, dakle eundem, eandem, eorundem, earundem.
Odnosne zamjenice (Pronomina relativa)


qui, quae, quod koji, koja, koje; tko, što

	Jednina			Množina
Nom.	qui	quae	quod	qui	quae	quae
Gen.	cuius			qudrum	quarum	quorum
Dat.	cui			quibus
Ak.	quem	quam	quod	quos	quas	quae
Abl.	quo	qud	quo	quibus

Mjesto cum quo, cum qua, cum quibus kaže se i guocum, quacum, guibuscum.
Genitiv jedn. relativne zamjenice često prevodimo: čiji, a, -e.


Upitne zamjenice (Pronomina interrogativa)

§ 53.

1. quis? quid? tko? što?
   
   

   Nom.	quis	quid
   Gen.	cuius
   Dat.	cui
   Ak.	quem	quid
   Abl.	quo

   
   
   
   
2. qui? (ili quis) quae? quod? koji, -a, -e?

Neodređene zamjenice (Pronomina indefinita)

§ 54.

1.
aliquis, aliquid (imenički) netko, nešto
aliqui, aliqua, aliquod (pridjevski) neki, -a, -o

	Jednina
Nom.	aliquis	aliquid
Gen.	alicuius
Dat.	altcui
Ak.	aliquem	aliquid
Abl.	aliquo

	Jednina			Množina
N.	aliqui	aliqua	aliquod	aliqui	aliquae	aliqua
G	alicuius			aliquorum	aliquarum	aliquorum
D.	alicui			aliquibus
A.	aliquem	aliquam	aliquod	aliquos	aliquas	aliqua
Ab.	aliquo	aliqua	allquo	aliquibus

Mjesto te zamjenice stoji quis, quid (tko, što), odnosno qui, qua ili quae, quod (koji, koja, koje) iza si, nisi, ne, num i relativnih riječi (quo što, quanto koliko, ubi gdje i dr.).

2.

qudam, quiddam	(imenički) netko, nešto
qutdam, quaedam, quoddam	(pridjevski) neki, -a, -o

Deklinira se samo prvi dio, a -dam se ne mijenja.
Pazi! Akuz. jedn. quendam, quandam, gen. množ. quorundam, quarundam.

3.

quisque, quidque	(imen.) svatko, svašto
quisque, quaeque, quodque	(pridj.) svaki, -a, -o

4.

quilibet, quidlibet	(imen.) tko mu drago
quilibet, quaelibet, quodlibet	(pridj.) koji mu drago

§ 55.

Neodređenim zamjenicama po svom su značenju srodni opće odnosne zamjenice:

quicumque, quaecumque, quodcumque	koji god
quisquis, quidquid	tko god

Zamjenički pridjevi (Adiectiva pronominalia)

§ 56.

unus, -a, -um jedan
solus, -a, -um sam
totus, -a, -um čitav
ullus, -a, -um ijedan
nullus, -a, -um nijedan
uter, utra, utrum koji (od dvojice)
uterque, utrdque, utrumque jedan i drugi
alter, -era, -erum drugi(od dvojice)
neuter, -tra, -trum nijedan (od dvojice)
alius, -a, -ud drugi (od više njih)

Zamjenički pridjevi imaju u gen. jedn, za sva tri roda nastavak -ius, a u dat. jedn. -i, npr. unius, nullius, alterius; uni, nulli, alteri.

§ 57.

nemo nitko
nihil ništa

Nom.	nemo	nihil
Gen.	nullius	nullius rei
Dat.	nemini	nulli rei
Ak.	neminem	nihil
Abl.	nullo	nulla rei

Nemo tvori gen. i abl. od zamjeničkog pridjeva nullus.
Nihil tvori gen., dat. i abl. od nulla res.

PRILOZI (ADVERBIA)

§ 43.

U latinskom jeziku ima priloga načina, vremena i mjesta. Prilozi načina tvore se od pridjeva.

Adverbia modi:

Nominativ	Genitiv	Prilog
doctus pulcher acer fortis felix sapiens	doct-i pulchr-i acr-is fort-is felic-is sapient-is	doct-e učeno pulchr-e lijepo acr-iter oštro fort-iter hrabro felic-iter sretno sapient-er mudro

Od pridjeva na -us, -a, -um i -er, -a, -um tvore se prilozi tako da se u genitivu jedn muškog roda odbaci završetak -i i doda -e.
Od pridjeva treće deklinacije tvore se prilozi tako da se odbaci genitivni završetak -is i doda -iter.
Od pridjeva i participa na -ens i -ans tvore se prilozi tako da se odbaci genitivni završetak -is i doda -er.

§ 44.

Komparacija priloga

docte — doctius — doctisstme
pulchre — piilchrius — pulcherrime
acriter — acrius — acerritme
fortiter — fortius — fortissime
sapienter — sapientius — sapientissime

Komparativ priloga jednak je komparativu pridjeva u nam. jedn. srednjeg roda.
Superlativ priloga tvori se tako da se u superlativu pridjeva završetak muškog roda -us zamijeni sa -e.

Komparacija pridjeva

I latinski pridjevi imaju tri stupnja: pozitiv, komparativ i superlativ.
Komparativ se tvori tako da se u pozitivu odbaci genitivni završetak jedn. muškoga roda, i to u II deklinaciji -i, a u III -is, i doda za muški i ženski rod -ior, a za srednji -ius.

Pozitiv	Gen. jedn.	Komparativ
		m. f.	n.
clarus (slavan) pulcher (lijep) acer (oštar) brevis (kratak) sapiens (mudar)	clar (i) pulchr (-i) acr (-is) brev (-is) sapient (-is)	clar -ior pulchr-ior dcr-ior brev-ior sapient-ior	clar -ius pulchr-ius dcr-ius brev-ius sapient-ius

Svi se komparativi dekliniraju po III, suglasničkoj deklinaciji; imaju, dakle, u abl. jedn. -e, u nom. akuz. i vok. množine srednjeg roda -a, u gen. množine -um.

	jednina	množina
nom. gen. dat. ak. vok. abl.	m. f.            n. clarior clarius clarioris clariori clariorem clarius clarior clarius clariore	m. f.            n. clariores clariora clariorum clarioribus clariores clariora clariores clariora clarioribus

§ 36.

Superlativ se tvori tako da se pozitivu u gen. jedn. muškog roda odbace nastavci -i ili -is i dodaju nastavci -issimus, -issima, -issimum.

clarus brevis sapiens

clar-isstmus, -a, -um brev-issimus, -a, -um sapient-issimus, -a, -um

§ 37.

Pridjevi na -er tvore superlativ tako da se nominativu jedn. muškoga roda u pozitivu doda -rimus, -a, -um, npr. liber: liberimus, cšler: celerrimus.

§ 38.

Neki pridjevi na -ilis tvore superlativ tako da se pozitivu u genitivu jednine odbaci krajnje -is i doda -limus, -a, -um, na primjer:

facilis (lak) difficilis (težak) similis (sličan) dissimilis (različan)

facil-limus difficil-limus simil-limus dissimil-limus

Nepravilna komparacija

§ 39.

Ovi pridjevi tvore komparaciju od različitih osnova:

Pozitiv	Komparativ	Superlativ
bonus (dobar) malus (zao) magnus (velik) parvus (malen) multus (mnogi)	melior, melius peior, peius maior, maius minor, minus plus (n.), množina: plures, -a, gen. plurium	optimus, -a, -um pessimus, -a, -um maximus, -a, -um minimus, -a, -um plurimus, -a, -um

Nepotpune i promjenjive imenice

Nepotpune imenice (defectiva)

§ 33.

Defectiva numero zovu se imenice koje imaju samo jedan broj, i to: singularia tantum ako imaju samo jedninu, a pluralia tantum ako imaju samo množinu, npr.

Singularia tantum
iusittia, -ae, f. aurum, -i, n. Caesar, -aris, m. Singidunum, -i, n.	pravednost zlato Cezar Beograd
Pluralia tantum
divitiae, -arum, f. insidiae, -arum, f. tenebrae, -arum, f. Athenae, -arum, f. liberi, -orum, m. Delphi, -orum, m. maiores, -um, m. arma, -drum, n. castra, -orum, n. moenia, -um, n.	bogatstvo zasjeda tmina Atena djeca Delfi preci oružje tabor zidine

Imenice s različitim značenjem u množini

§ 34.

Neke imenice imaju u množini drugo značenje nego u jednini, npr.

aqua copia littera auocilium impedimentum finis, m.

voda obilje slovo pomoć zapreka međa

aquae toplice; Aquae Iasae Varaždinske Toplice copiae čete litterae pismo; književnost auxilia pomoćne čete impedimenta prtljaga fines zemlja

Peta ili e-deklinacija

Nom. jedn. svršava se na -es, a gen. jedn. na -ei. U završetku -ei iza samoglasnika e je dugo, a iza stiglasnikaa 3e kratko, npr. dies, gen. diei dan, ali fides, gen. fidei vjera.

	jednina		množina
nom. gen. dat. ak. vok. abl.	dies diei diei diem dies die	res rei rei rem res re	dies dierum diebus dies dies diebus	res rerum rebus res res rebus

Potpunu množinu imaju samo dies i res, a ostale ili nemaju množine ili u množini imaju samo akuzativ.

Imenice te deklinacije ženskoga su roda, a izuzetno su muškoga roda dies dan i meridies podne, ali dies može u jednini biti i ženskoga roda kad znači: rok, vrijeme, npr dies certa određeni rok.

Četvrta ili u-deklinacija

Završetak nominativa jedn. je -us ili -u, a genitiva jedn. -us.Imenice na -us muškoga su roda, a na -u srednjega.

	jednina		množina
nom. gen. dat. ak. vok. abl.	casus pad casus casuui casum casuus casu	cornu rog cornus cornu cornu cornu cornu	casus casuum casibus casus casus casibus	cornua cornuum cornibus cornua cornua cornibus

§ 30.

Imenica domus, -us, f. (kuća) ima abl. jedn. i akuz. množ. po II deklinaciji: domo i domos. Domi (kod kuće) stari je lokativ.
Neke imenice na -us završavaju se u dat. i abl. množ. na -ubus mjesto na -ibbus, npr. lacus, jezero, portus luka, quercus hrast, arcus luk, tribus (kotar) imaju locubus, portubus, quercubus, arcubus i tribubus.

§ 31.

Izuzetno su ženskoga roda: Idus (gen. Iduum) 13. ili 15. dan u mjesecu, tribus kotar, porticus trijem, acus igla, manus ruka, domus kuća.

Neke nepravilne imenice III deklinacije

Iuppiter, Iovis, Iovi, Iovem, Iuppiter, Iove Jupiter
iter, itineris, put; množ. itinera
vis, vim, vi, f. sila; množ. vires, virium, viribus itd.
bos, bovis, m. i f. govedo; gen. množ. boum, dat. množ. bubus ili bobus
senex, senis, m. starac; gen. množ. senum

Pridjevi 3. deklinacije

Pridjevi III deklinacije

§ 26.

Pridjevi treće deklinacije pripadaju -i osnovama. I za njih vrijedi: -i, -ia, -ium, tj. abl. jedn. -i, nom. akuz. i vok. množ. neutra -ia, a gen. množ. -ium.
Ima ih sa tri, sa dva i s jednim završetkom.
Tri su završetka: -er, -ris, -re, npr, acer, acris, acre oštar, celer, celeris, celere brz.
Dva su završetka: -is, -e, i to -is za muški i ženski rod, a -e za srednji, npr. utilis, utile koristan.
Jedan završetak za sva tri roda imaju npr. audax, gen. audacis odvažan, sapiens, gen. sapientis mudar.

Deklinacija pridjeva sa tri završetka

	jednina			množina
	m.	f.	n.	m.	f.	n.
nom.	acer	acris	acre	acres	acres	acria
gen.	acris (za sva tri roda)			acri (za sva tri roda)
dat.	acri (za sva tri roda)			acri (za sva tri roda)
ak.	acrem	acrem	acre	acres	acres	acria
vok.	acer	acris	acre	acres	acres	acria
abl.	acri (za sva tri roda)			acribus (za sva tri roda)

Deklinacija pridjeva sa dva završetka

	jednina		množina
	m. f.	n.	m. f.	n.
nom.	utilis	utile	utiles	utilia
gen.	utilis		utilium
dat.	utili		utilibus
ak.	utilem	utile	utiles	utilia
vok.	utilis	utile	utiles	utilia
abl.	utili		utilibus

Deklinacija pridjeva s jednim završetkom

	jednina	množina
	m. f. n.	m. f.	n.
nom.	audax	audaces	audacia
gen.	audacis	audacium
dat.	audaci	audacibus
ak.	audacem audax	audaces	audacia
vok.	audax	audaces	audacia
abl.	audaci	audacibus

§ 27.

Ovi pridjevi s jednim završetkom:
dives, divitis bogat, pauper, pauperis siromašan, vetus, veteris (star)
imaju u abl. jedn.: divite, paupere, vteere, a u gen. množ. divitum, pauperum, veterum.
U nom. akuz. i vok. množ. srednjega roda upotrebljava se jedino vetera od vetus.

Treća deklinacija

A. Suglasničke osnove

§ 17.

Imenicama ove skupine svršava se osnova na suglasnik.
Osnovu dobivamo ako odbacimo u genitivu množine nastavak -um. Nekima je u nomin. jedn. krajnji osnovni suglasnik otpao. Imenice s osnovom na suglasnik muškoga su, ženskoga ili srednjega roda.

§ 18.

Imenice muškoga roda u nom. jedn. ponajviše se svršavaju na -or (-oris), -o (-onis), -es (-itis), npr. dolor, doloris bol, leo, leonis lav, miles, militis vojnik.

	jednina		množina
nom. gen. dat. ak. vok. abl.	labor laboris labori laborem labor labore	miles militis militi militem miles milite	labores laborum laboribus labores labores laboribus	milites militum militibus milites milites militibus

§ 19.

Imenice ženskoga roda u nom. jedn. najčešće se svršavaju na -do (-Mnis), -io (-ionis), -$s f-Stis), -us (-utis), npr. fc tudS, fortitUdiim hrabrost, r$tm, rotionis razum, sodetas, cižtStis društvo, salus, salutis spas.

	jednina		množina
nom. gen. dat. ak. vok. abl.	facultas facultatis facultati facultatem facultas facultate	natio nationis nationi nationem natio natione	facultates facultatum facultatibum facultates facultates facultatibus	nationes nationum nationibus nationes nationes nationibus

§ 20.

Imenice srednjega roda u nom. jedn. najčešće se svršavaju na -us (-oris), -us (-eris), -men (-minis). Primjeri: tempus, temporus vrijeme, genus, generis rod, ime.

	jednina		množina
nom. gen. dat. ak. vok. abl.	tempus temporis tempori tempus tempus tempore	nomen nominis nomini nomen nomen nomine	tempora temporum temporibus tempora tempora temporibus	nomina nominum nominibus nomina nomina nominibus

B. Osnove na -i

§ 21.

Osnove te skupine svršavaju se na -i. Većina imenica muškog i ženskog roda tvori nominativ jednine dodajući osnovi -s.

navis lađa, mare more, exemplar primjer

	jednina			množina
nom. gen. dat. ak. vok. abl.	navis navis navi navem navis nave	mare maris mari mare mare mari	exemplar exemplaris exemplari exemplar exemplar exemplari	naves navium navibus naves naves navibus	maria marium mariibus maria maria maribus	exemplaria exemplarium exemplaribus exemplaria exemplaria exemplaribus

Tako se dekliniraju:
1. Jednakosložne imenice na -is i -es (parisyllaba); to one koje u nominativu i genitivu jednine imaju jednak br slogova, npr. hostis, hostis neprijatelj, nubes, nubis oblak;
2. imenice na -s ili -er koje ispred završetka -is u genitivu jednine imaju dva ili više suglasnika, npr. ars, art-is umjetnost imber, imbr-is kiša;
3. neutra s nominativom jednine na -e, -al, -ar, npr. mare maris more, animal, animalis životinja, exemplar, exemplaris primjer.

§ 22.

Deklinacija imenica s osnovom na -i razlikuje se od deklinacije imenica sa suglasničkim osnovama time što im je završetak u genitivu množine -ium (pri tome -i- pripada osnovi a -um je nastavak kao i kod suglasničkih osnova).

§ 23.

Neutra na -e, -al, -ar imaju osim toga u ablativu jednine -i, a u nominativu, akuzativu i vokativu množine -ia. Pamti dakle za ta neutra: -i, -ia, -ium!

Osobitosti u oblicima ili deklinacije

§ 24.

Od jednakosložni imenica na -is i -es neke imaju genitiv množine na -um, npr.

canis, -is, m. pas iuvenis, -is, m. mladić

gen. množ. canum gen. množ, iuvenum

Od imenica na -er imaju izuzetno genitiv množine na -um:

pater, -tris, m. otac mater, -tris, f. majka frater, -tris, m. brat

gen. množ. patrum gen. množ. matrum gen. množ. fratrum

§ 25.

Imenice febris groznica, sitis žeđa, turris toranj, tussis kašalj, puppis krma, securis sjekira, vis (sila) imaju akuz. jedn. na -im i .abl, jedn. na -i, dakle: febrim, febri; sitim, siti itd.
Jednako imaju akuz. jedn. na -im i abl. jedn. na -i jednakosložna imena gradova i rijeka na -is, npr. Neapolis, Tiberis imaju Neapolim, Neapoli; Tiberim, Tiberi.

1. i 2. deklinacija

Prva ili a-deklinacija

§ 11

Nominativ jednine svršava se na -a, a genitiv jednine -ae. Sve su imenice te deklinacije ženskoga roda osim onih koje označuju mušku glavu, npr. poeta pjesnik, agricola ratar, i Croata Hrvat. Ispor. u nas: žena; sluga.

Casus Nominativus Genitivus Dativus Accusativus Vocatlvus Ablativus

Singularis terra terrae terrae terram terra terra

Pluralis terrae terrarum terris terras terrae terris

§ 12.

Osobitosti u -a deklinaciji

Imenica familia ima stari genitiv jednine na -as kad je u vezi s imenicom pater ili mater, npr. pater familias domaćin, mater familias domaćica.
Kad je imenica dea uz imenicu deus, a filia uz filius, imaju dativ i ablativ množine na -abus, jer bi inače te imenice imale jednak oblik u tim padežima.
Bogovima i božicama = diis et deabus,
sinovima i kćerima = filiis filiabusque.

Druga ili o-deklinacija

§ 13.

Imenice muškoga roda svršavaju se u nom. jedn. na -us ili -er, a imenice srednjega roda na -um.
a) Imenice na -us (masculina) i na -um (neutra)

	Jednina		Množina
Nom. Gen. Dat. Ak. Vok. Abl.	populus narod populi populo populum popule populo	verbum riječ verbi verbo verbum verbum verbo	populi populorum populis populos populi populis	verba verborumm verbis verba verba verbis

b) imenice na -er (masculina)

	Jednina		Množina
Nom. Gen. Dat. Ak. Vok. Abl.	magister učitelj magistri magistro magistrum magister magistro	puer dječak pueri puero puerum puer puero	magistri magistrorum magistrris magistros magistri magistris	pueri puerorum pueris pueros pueri pueris

Većina imenica na -er gubi u deklinaciji samoglasnik e od završetka -er, a samo ga neke zadržavaju; npr. liber, libri knjiga, ager, agri njiva, ali vesper, vesperi večer.

Osobitosti u o- deklinaciji

§ 14.

Vlastita imena na -aius i -eius stežu u genitivu jednine završetak -ii u -i, a vlastita imena na -ius mogu imati gen. na -ii na -i, npr. Gai, Pompei, Vergilii ili Vergili.
Svima navedenim vlastitim imenicama završetak je u vok. jedn. -i, npr. Pompei, Vergili. Isto je tako od filius (sin) vok. jedn. fili.

Deus, -i, m. (bog) ima nom. množ. dei, dii, di, a dat. i abl. množ. deis, diis, dis. Vok. jedn. je deus.
Locus, -i, m. (mjesto) ima množ. loci i loca; loci su mjesta u knjizi (loci librorumrum), a loca su mjesta na zemlji (loca terrarum).
Vir, viri m. (muž) deklinira se kao puer: Vir, viri, viro, virum, vir, viro. Množ. viri, virorum itd.

§ 15.

Izuzetno je ženskoga roda imenica humus zemlja.
Ženskoga su roda i neke imenice na -us uzete iz grčkog jezika, npr. diphthongus diftong, dvoglasnik, dialectus narječje.
Srednjega su roda imenice vulgus svjetina i virus otrov.

Pridjevi

§ 16.

Velik broj latinskih pridjeva pripada drugoj, odnosno prvoj deklinaciji. U nom. jedu. muški se rod svršava na -us ili na -er, ženski na -a, a srednji na -um. Muški i srednji rod deklinira se po II, a ženski po I deklinaciji. Neki pridjevi na -er, -a, -um gube u deklinaciji e od završetka -er, npr. piger, pigra, pigrum lijen, a neki ga zadržavaju, npr. liber, libera, liberum, slobodan. bonus, bona, bonum dobar, dobra, dobro

	Jednina			Množina
Nom. Gen. Dat. Ak. Vok. Abl.	bonus boni bono bonum bone bono	bona bonae bonae bonam bona bona	bonum boni bono bonum bonum bono	boni bonorum bonis bonos boni bonis	bonae bonarum bonis bonas bonae bonis	bona bonaorum bonis bona bona bonis

liber, libera, liberum slobodan

	Jednina			Množina
Nom. Gen. Dat. Ak. Vok. Abl.	liber liberi libero liberum liber libero	libera liberae liberae liberam libera libera	liberum liberi libero liberum liberum libero	liberi liberorum liberis liberos liberi liberis	liberae liberarum liberis liberas liberae liberis	libera liberorum liberis libera libera liberis

aeger, aegra, aegrum bolestan

	Jednina			Množina
Nom. Gen. Dat. Ak. Vok. Abl.	aeger aegri aegro aegrum aeger aegro	aegra aegrae aegrae aegram aegra aegra	aegrum aegri aegro aegrum aegrum aegro	aegri aegrorum aegris aegros aegri aegris	aegrae aegrarum aegris aegras aegrae aegris	aegra aegrorum aegris aegra aegra aegris

3. dan učenja

Vrste riječi

§ 8.

U latinskom jeziku ima, kao i u našem, devet vrsta riječi:
1. imenice (substantiva),
2. pridjevi (adiectiva),
3. zamjenice (pronomina),
4. brojevi (numeralia),
5. glagoli (verba),
6. prilozi (adverbia),
7. prijedlozi (praepositiones),
8. veznici (coniunctiones),
9. uzvici (interiectiones).

IMENICE I PRIDJEVI

Imenice po rodu

§ 9.

Imenice su muškoga roda (masculinum, kratica m.), ženskoga (femininum, kratica f.) i srednjega (neutrum, kratica n.).
Rod je ili prirodan — po značenju — ili gramatički — po završetku riječi.
Muškoga su roda redovito imena muških lica, naroda i rijeka, a ženskoga su roda imena žena, gradova, otoka i drveta, npr. agricola ratar, Croata Hrvat i Sequana Seina muškog su roda; mulier žena, Corinthus Korint, Delus Del i fagus (bukva) ženskoga su roda.

Deklinacija

§ 10.

U latinskoj deklinaciji razlikujemo dva broja: jedninu (singularis) i množinu (pluralis). Padeža (casus) ima šest, koji odgovaraju našim padežima, samo je mjesto našeg; lokativa i instrumentala jedan padež: ablativ.

Vokativ jednine uvijek je jednak nominativu jednine, osim kod imenica druge deklinacije na -us. Vokativ množine uvijek je jednak nominativu množine. Isto je tako ablativi množine uvijek jednak dativu množine.

Kod imenica srednjeg roda jednaki su oblici za nominativ, akuzativ i vokativ u jednini. Ti su padeži jednaki i u množini, a svršavaju se na -a kao i u našem jeziku. Ispor. ligna, maria: drva, mora.

2. dan učenja

Razlike između klasičnog i tradicionalnog izgovora:

U klasičnom se izgovoru kod dvoglasnika ae i oe čuju dva glasa, c se uvijek izgovara k a tako i t uvijek t i s uvijek s. Kod tradicionalnoga došlo je do promjena koje su iznijete na desnoj strani tablice

		klasični	tradicionalni
ae	aetas lunae	aj ajtas lunaj	e etas lune
oe	poena	oj pojna	e pena
c	Cicero centum	k Kikero kentum	c Cicero centum	samo pred e, ae, oe, eu i pred i, y
s	rosa Caesar	s rosa Kajsar	z roza Cezar	među samoglasnicima
ti	natio amicitia	ti natio amikitia	ci nado amicicita	pred samoglasnikom

Slova y i z nalaze se samo u riječima uzetim iz grčkoga.
Sva se ostala slova izgovaraju kao i kod nas.
Za U i V imali su Rimljani jedan znak: V, npr. VVA = uva.

§ 5.

Međunarodne riječi koje su potekle iz latinskog jezika izgovaraju se tradicionalnim izgovorom, npr. socijalan (socialis), nacija (natio), filozof (philottophus), erar (aerarium), jer ih nismo primili izravno od starih Rimljana, nego su k nama došle u kasnijim stoljećima.

Naglasak

§6.

Svaka latinska riječ, osim enklitika, ima svoj naglasak. U dvosložnim riječima naglašen je uvijek pretposljednji slog, npr. mater. U trosložnim i višesložnim riječima naglašen je pretposljednji slog kad je dug, npr. laudabam, a kad je on kratak, naglašen je treći slog od kraja, npr. medicus.

§ 7.

Slog je dug:
1. kad je u njemu dug samoglasnik, npr. mater;
2. kad je u njemu diftong, npr. Caesar, laudo;
3. kad iza kratkog samoglasnika slijede dva ili više suglasnika, npr. arma, contra, ili složeni suglasnik, npr. dux.
Protivno gornjem pravilu, kad se enklitike -que, -ne, -ve spoje s kojom riječi, tada ta riječ ima naglasak na svom posljednjem slogu, pa i onda kad je taj slog kratak, npr. bellique, paterque, ali i terraque, temporaque. Razlikuj: itaque (stoga) od itaque (i tako).

1. dan učenja

Dioba glasova

Jezik starih Rimljana zove se latinski prema italskoj pokrajini Latium, u kojoj leži grad Rim. Kako se širila vlast Rima, širilo se i područje latinskog jezika, koji je istisnuo druge italske jezike. S vremenom je latinski jezik prevladao u cijelom zapadnom dijelu Rimskog carstva, a u istočne dijelu glavni jezik bio je grčki. Iz latinskog jezika razvili se današnji romanski jezici: talijanski, francuski, španjolski, portugalski i rumunjski.

PISMO I IZGOVOR

Pismo

§ 1.

Latinska abeceda ima 24 slova:
A B C D E F G H I K L M N O P Q R S T U V X Y Z.
a b c d e f g h i k l m n o p q r s t u v x y z

Rimljani su primili pismo od Grka preko Etruščana. Pisali su samo velikim slovima, kako vidimo na natpisima, kojih se velik broj sačuvao i u našoj zemlji. Mala slova nastala su spajanjem i pojednostavljivanjem velikih slova u brzu pisanju.

§ 2.

Danas pišemo velikim početnim slovom:
a) vlastita imena i pridjeve od njih izvedene, npr, Roma Rim, Romanus rimski;
b) prvu riječ u rečenici;
c) ponajviše prvu riječ u stihu.

§ 3.

Latinski se glasovi dijele na samoglasnike i suglasnike.
Samoglasnici su: a, e, i, o, u, y; ostali su suglasnici. Diftonzi ili dvoglasnici su: ae, oe, au, ei, eu, ui.

Samoglasnici mogu biti kratki ili dugi. Kratkoću samoglasnika označujemo znakom ˘, a duljinu znakom —. Kad treba svaki samoglasnik diftonga izgovarati odijeljeno, meće se na drugi samoglasnik znak kratkoće, odnosno duljine ili znak dijereze ($quot;), npr. a˘era ili a$quot;era (čitaj: aera), poeta ili poeta (čitaj: poeta). U običnim latinskim tekstovima ne označuje se kvantiteta samoglasnika.
Samoglasnik je pred samoglasnikom redovno kratak (Vocalis ante vocalem brevis).

Izgovor

§ 4.

Postoje dva izgovora latinskog jezika: klasični i tradicionalni. Klasični je izgovor starih Rimljana do kraja antike, a tradicionalni se razvio u ranom srednjem vijeku i očuvao se tradicijom.

Jednom i drugom izgovoru zajedničko je ovo:
i na početku riječi pred samoglasnikom izgovara se j: iam = jam, iustus = justus;
među samoglasnicima izgovara se ij: maior = maijor;
y izgovara se i: Syria = Siria, Byzantinus = Bizantinus;
x izgovara se ks: lux = luks, Xerxes = Kserkses;
c ispred a, o, u i ispred suglasnika izgovara se k: caput = kaput, corvus = korvus, cura = kura, credo = kredo;
ch izgovara se h: schola = shola, machina — mahina;
ph izgovara se f: Delphi — Delfi, Philippus — Filipus;
qu izgovara se kv: qui = kvi, aqua = akva;
ngu izgovara se ngv: lingua = lingva, sanguis = sangvis;
su izgovara se su u riječima suavis = svavis, suadeo = svadeo, sueseo = svesko i u njihovim izvedenicama, zatim u vlastitim imenima Suebi = Svebi, Suetonius = Svetonius.

Nepravilna komparacija

§ 39.

Ovi pridjevi tvore komparaciju od različitih osnova:

Pozitiv	Komparativ	Superlativ
bonus (dobar) malus (zao) magnus (velik) parvus (malen) multus (mnogi)	melior, melius peior, peius maior, maius minor, minus plus (n.), množina: plures, -a, gen. plurium	optimus, -a, -um pessimus, -a, -um maximus, -a, -um minimus, -a, -um plurimus, -a, -um

Opisna komparacija

§ 40.

Pridjevi koji ispred nastavka -us, -a, -um imaju samoglasnik opisuju komparativ tako da ispred pozitiva uzimaju prilog magis (više), a superlativ tako da ispred pozitiva uzimaju prilog maxime (najviše).

Pozitiv	Komparativ	Superlativ
idoneus (prikladan) diibius (sumnjiv) arduus (strm; težak)	magis idoneus magis diibius magis arduus	maxime idoneus maxime diibius maxime arduus

Antiquus (star) ima antiquior, antiquissimus jer prvo u u izgovoru nije samoglasnik.

Superlativ i nepravilna komparacija

§ 36.

Superlativ se tvori tako da se pozitivu u gen. jedn. muškog roda odbace nastavci -i ili -is i dodaju nastavci -issimus, -issima, -issimum.

clarus brevis sapiens

clar-isstmus, -a, -um brev-issimus, -a, -um sapient-issimus, -a, -um

§ 37.

Pridjevi na -er tvore superlativ tako da se nominativu jedn. muškoga roda u pozitivu doda -rimus, -a, -um, npr. liber: liberimus, cšler: celerrimus.

§ 38.

Neki pridjevi na -ilis tvore superlativ tako da se pozitivu u genitivu jednine odbaci krajnje -is i doda -limus, -a, -um, na primjer:

facilis (lak) difficilis (težak) similis (sličan) dissimilis (različan)

facil-limus difficil-limus simil-limus dissimil-limus

Sve o pridjevima

Komparacija pridjeva

§ 35.

I latinski pridjevi imaju tri stupnja: pozitiv, komparativ i superlativ.
Komparativ se tvori tako da se u pozitivu odbaci genitivni završetak jedn. muškoga roda, i to u II deklinaciji -i, a u III -is, i doda za muški i ženski rod -ior, a za srednji -ius.

Pozitiv	Gen. jedn.	Komparativ
		m. f.	n.
clarus (slavan) pulcher (lijep) acer (oštar) brevis (kratak) sapiens (mudar)	clar (i) pulchr (-i) acr (-is) brev (-is) sapient (-is)	clar -ior pulchr-ior dcr-ior brev-ior sapient-ior	clar -ius pulchr-ius dcr-ius brev-ius sapient-ius

Svi se komparativi dekliniraju po III, suglasničkoj deklinaciji; imaju, dakle, u abl. jedn. -e, u nom. akuz. i vok. množine srednjeg roda -a, u gen. množine -um.

	jednina	množina
nom. gen. dat. ak. vok. abl.	m. f.            n. clarior clarius clarioris clariori clariorem clarius clarior clarius clariore	m. f.            n. clariores clariora clariorum clarioribus clariores clariora clariores clariora clarioribus

Besplatno učenje latinskoga

Tko hoče naučiti latinski
neka čita postove svaka 3 dana

počinje od 12,06,2012

Pridjevi

 Ostalo gradivo

§ 16.

Velik broj latinskih pridjeva pripada drugoj, odnosno prvoj deklinaciji. U nom. jedu. muški se rod svršava na -us ili na -er, ženski na -a, a srednji na -um. Muški i srednji rod deklinira se po II, a ženski po I deklinaciji. Neki pridjevi na -er, -a, -um gube u deklinaciji e od završetka -er, npr. piger, pigra, pigrum lijen, a neki ga zadržavaju, npr. liber, libera, liberum, slobodan. bonus, bona, bonum dobar, dobra, dobro

	Jednina			Množina
Nom. Gen. Dat. Ak. Vok. Abl.	bonus boni bono bonum bone bono	bona bonae bonae bonam bona bona	bonum boni bono bonum bonum bono	boni bonorum bonis bonos boni bonis	bonae bonarum bonis bonas bonae bonis	bona bonaorum bonis bona bona bonis

liber, libera, liberum slobodan

	Jednina			Množina
Nom. Gen. Dat. Ak. Vok. Abl.	liber liberi libero liberum liber libero	libera liberae liberae liberam libera libera	liberum liberi libero liberum liberum libero	liberi liberorum liberis liberos liberi liberis	liberae liberarum liberis liberas liberae liberis	libera liberorum liberis libera libera liberis

aeger, aegra, aegrum bolestan

	Jednina			Množina
Nom. Gen. Dat. Ak. Vok. Abl.	aeger aegri aegro aegrum aeger aegro	aegra aegrae aegrae aegram aegra aegra	aegrum aegri aegro aegrum aegrum aegro	aegri aegrorum aegris aegros aegri aegris	aegrae aegrarum aegris aegras aegrae aegris	aegra aegrorum aegris aegra aegra aegris

2 lice sing i plur fut

• honebis / honepitis
• videbis / videbitis
• leget / legetis

 3 lice sing i plur prez akt

•  honet / honent
• videt / vident
• leget / legent

  3 lice sing i plur prez pas

• honetur / honentur
• videtur / videntur
• legitur / legiuntur

Kako analizirati latinski tekst

Ab ignoto poeta varii, qui nuces appellantur, sic describuntur : Nuces ordinatae a puero aut pulsantur certo ictu,
     Ap na subjekt  pred    sub          predikat           predikat     sub       objekt    sub         pred                
aut digito bisve semelve petuntur
          
subjekt je uvijek u nominativu
predikat se odnosi na subjekt
objekt  moze biti izravni (akuzativ objekt) i neizravni
Apozicije se odnosi na imenicu

Indikativ prezenta pasivnog

Nastavci

1. r
2. ris
3. tur
1. mur
2. mini
3. ntur

DZ

3 glagola po izboru konjugirati


1. konjugacija

amor
amaris
amari
amamur
amamini
amantur

2. konjugacija


moneor
moneris
monetur
monemur
monemini
monentur

3. konjugacija

legor
legeris
legitur
legimur
legimini
leguntur




Dosada smo od glagolskih vremena i načina učili :

1. indikativ prezenta aktivnog
2. imperativ 1
3. imperativ 2
4. infinitiv prezenta
5. indikativ prezenta passivnog
6. indikativ imperfekta aktivnog

Dosada smo učili ad deklinacija

1. deklinaciju

N. lup a
G. lup ae
D. lup ae
A. lup am
V. lup a
Ab. lup a

n. lup ae
g. lup arum
d. lup is
a. lup as
v. lup ae
ab. lup is

2. deklinacija

amic us
amic i
amic o
amic um
amic e
amic o

amic i
amic orum
amic is
amic os
amic i
amic is


3. deklinacija

civ is
civ is
civ i
civ em
civ is
civ e

civ es
civ ium
civ ibus
civ es
civ es
civ ibus

4. i 5. deklinacija
deklinacija pridjeva

Prijevod teksta

dz od 29.3 .2012 prevodenja je ovdje

Particip prezenta aktivnog

Ptcp prezenta aktivni je nas glagolski pridjev
on se deklinira po 3. deklinaciji i osnove ka pridjev sa jednim zavrsetkom
prevodi se : pisuci   ili    onaj koji pise
Amo 1.


N.    amans              
G.    amantis
D.    amanti
AK. amantem
V.    amans
AB. amante

n.    amantes
g.    amantium
d.    amantibus
ak.  amantes
v.    amantes
ab.  amantibus

dz 

Dekliniraj 

narro 1.
dico 3.
habeo 2.
venio 4.
cupio 3.


rijesenja ce biti objavljena za  12 sati

Dz Dekliniranje

Immortalis deus
Immortalis dei
Immortali deo
Immortalem deum
Immortalis dee
Immortali deo



Dulces imperii
Dulcium imperiorum
Dulcibus imperiis
Dulces imperios
Dulces imperii
Dulcibus imperiis



Prudens femina
Prudentis feminae
Prudenti feminae
Prudente feminam
Prudens femina
Prudenti femina

Prudentes feminae
Prudentium feminarum
Prudentibus feminis
Prudens feminas
Prudens feminae
Prudentibus feminis

Kako se prevode rečenice

1. Anliza
2. Potraze se rijeci u rijecniku
3. Prevede se

npr                                                       \
Dobar ucenik   cita                       Bonus discipulus legit
\subjekt......./\predikat/                  \Nominativ......./\3 lice sing prezenta/

Bonus 3 dobar
discipulus ,i , m ucenik
lego 3 citati


Pazi
imperativ II    neka cita = legito                     Neka dobar ucenik cita = Bonus discipulus legito

POSLOVICE

 

Ad notam.-Na znanje. Do znanja.

Fama est.-Glas je. Priča se.

Fortunae rota.-Kolo sreće.

Historia est magistra vitae.-Povijest je učiteljica života.

Aurora musis amica.-Zora je prijateljica Muzama.(Ujutro je svaki duševni rad lakši.)

Rana in fabula.-Žaba u priči.(Odnosi se na žabu koja je vidjela vola pa se napuhivala ne bi li postala velika kao on, dok se na kraju nije raspukla.)

Eloquentiae unda, sapientiae gutta.-Val vječitosti, kap mudrosti.

Gloria in excelsis Deo.-Slava bogu na visini.

Ad bestias!-Pred zvijeri!(Osuda na bacanje u cirk pred zvijeri.)

Ad matalla!-U rudnike!(Osuda na rad u rudnicima.)

Margaritas ante porcos.(Ne bacajte) biserje pred svinje.

Cuneus cuneum trudit.-Klin se klinom izbija.

Curriculum vitae.-Tijek života.Životopis.

Gloria discipuli, gloria magistri.-Slava učenikova je slava učiteljeva.

Divide et impera!-Zavadi pa vladaj!

Do, dico, dedicio.-Darujem, namjenjujem i posvećujem(ovu knjigu).Kratica D.D.D.

Clara pacta, boni amic.-Čisti računi, duga ljubav.

Etiam capillus unus habet umbram suam.-I jedna vlas ima svoju sjenu.

Mea culpa.-Moj grijeh

Pauca sed bona.-Malo stavri, ali dobrih.

Paucis via veri cognita est.-Malobrojnima je poznat put istine.

Reliquiae reliquiarum olim regni Croatiae.-Ostaci ostataka nekadašnjeg kraljevstva hrvatskoga. Tako su, počevši od polovice 16. st., poslije pada Slavonije pod Turke, hrvatski staleži i redovi nazivali preostali dio Hrvatske.

Semper dic verum, // vacuam duc crimine vitam,

fac sapienter opus // fer patienter onus.

       Uvijek govori istinu, provodi život bez grijeha,

        mudro obavljaj posao, podnosi strpljivo teret.

Cum grano salis.-Sa zrnom soli.

Amor est parens multarum voluptatum.-Ljubav je majka mnogih naslada.

Honores mutant mores.-Časti mijenjaju običaje.

Pulvis et umbra sumus.-Prah smo i sjena.

Regnum regno non praescribit leges.-Kraljevstvo kraljevstvu ne propisuje zakone.

Repetitio est mater studiorum.-Ponavljanje je majka znanja.

Societas leonina.-Lavlje društvo.

Varietas delectat.-Raznolikost veseli.

Rijeci koje se moraju znati

ad		prema, ka
alo	3.	hraniti
alvus	i,f	trbuh
amat	1	voli
amicus	i, m.	prijatelj
amo	1	voljeti
animus	i,m.	duša
aqua	ae, f.	voda
auctoritas	atis, f.	ugled
autem		sad pak
bello	1.	ratovati
bellu, belli	n.	rat
bestia	ae, f.	zvijer
campus	i,m	polje
cano	3	pjevati
cantio	cantionis, f.	pjesma
canto	1	pjeva
causa	ae, f.	slučaj
circa		okolo, blizu
cito		brzo
conditor	oris, m.	graditelj, osnivač
cresco	3.	rasti
dea	ae, f.	božica
decedo	3.	otići
densus	3.	gust
Dido	onis, f.	Didona
doctrina	ae,f.	znanost
domina	ae,f	domačica
domo	1.	pokoriti
dono	1	dati
duco	3.	voditi
dux	ducis,m.	vođa
egenus	3.	oskudan
excelsus	3.	uzvišen
filius	i, m.	sin
flamma	ae, f.	vatra
fletus	us, m.	plač
fortitudo	dinis, f.	hrabrost
fugio	3.	bježati
furtim		potajno
geminus	3.	blizanac
gloria	ae, f.	slava, čast
habeo	2.	držati, imati
horto	i, m.	park, vrt
iacio	3. ieci, iactum	baciti
iam		već
ibi		ondje
ieiunus	3.	gladan
immolo	1.	žrtvovati
iratus	3.	srdit
itaque		stoga, dakle
iuventus	utis,f.	omladina
laetus	3	veseo
libero	1.	osloboditi
libertas	atis, f.	sloboda
lingua	ae, f.	jezik
lupa	ae, f.	vučica
magnanimus	3.	hrabar
matrona	ae, f.	žena, supruga
medicina	ae, f.	medicina
medicus	i, m.	liječnik
mensa	ae, f.	stol, trpeza
mensa	mensi, f.	stol
mergo	3.	utopiti
minae	f.	prijetnja
mitto	3.	poslati, slati
multus	3.	mnogo, plus
nauta	ae, m.	mornar
oblecto	1.	naslađivati, razveseljavati
opulentus	3.	moguć, bogat, ugledan
ora	ae, f.	kraj, obala
paro	1.	spreman
pater	tris, m.	otac
patria	ae, f.	domovina
patria	ae, f.	domovina
patrus	i, m.	stric
peragro	1.	putovati, proći
perargo	1.	prelaziti
philosophus	i, m.	filozofija
Phoenicia	ae, f.	Fenikija
plasma	ae, f.	tekućina, sluz
poeni		punjani
poeta	ae, m.	pjesnik
praebeo	2.	pružati
primigenitus	i, n.	prvorođeni
procella	ae, f.	oluja
propter	adv	potkraj
puer	i, m.	dječak
pulcher	chra, chrum	lijep
pyritus		pir
quastio	ionis,f.	pitanje
ratio	onis, f.	razum
regina	ae, f.	kraljica
regnum	i, n.	kraljevstvo
rex	regis, m.	kralj
rhenus	i, m.	rajna
ripa	ae, f.	obala
rogo	1.	moliti
rosa	ae, f.	ruža
ruina	ae, m.	mornar
sacrificium	ii, n.	žrtva
saepe	adv	često
Saturnalia	orum, n.	Saturnalije
satyrus		satirus
schola	ae, f.	škola
scribo	3.	pisati
scribo	3.	pisati
serva	ae, f.	robinja, sluškinja
servo	1.	paziti, čuvati
servo	1.	slušati
silva	ae,f	šuma
socius	ii, m.	saveznik
stipulatio	ionis,f.	usvojenje
suadeo	2.	nagovarati
templum	i,n.	hram
templum	i, n.	hram
Troianus	3., m.	Trojanac
una		jedina, zajedno
unda, unde	ae, f.	val
varius	3.	različit
vastus	3.	pust
vicinis		susjednim
vinculum	i, n.	konopac, okovi
vinum	i,m.	vino
vita	ae, f.	život
vox	vocis,f.	glas